Gledanost, čitanost i slušanost medija kao obvezne kvalifikatorne okolnosti u medijskopravnim parnicama radi naknade neimovinske štete

20 prosinca, 2016

Članak objavljen na pravnom portalu IUS INFO

The Times They Are A-Changin' naziv je pjesme koju je sad već davne 1964. objavio grandiozni američki kantautor Bob Dylan. Prevedeno na hrvatski jezik, Vremena se mijenjaju. Naslov te pjesme učinio nam se zgodnim kao intro u ovaj rad u kojem ćemo, s jedne strane, relevantnim i kredibilnim podacima pokušati

odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.

Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,

Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.

Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.

GLEDANOST, ČITANOST I SLUŠANOST MEDIJA KAO OBVEZNE KVALIFIKATORNE OKOLNOSTI U MEDIJSKOPRAVNIM PARNICAMA RADI NAKNADE ŠTETE

  1. UVOD

The Times They Are A-Changin' naziv je pjesme koju je sad već davne 1964. objavio grandiozni američki kantautor Bob Dylan. Prevedeno na hrvatski jezik, Vremena se mijenjaju. Naslov te pjesme učinio nam se zgodnim kao intro u ovaj rad u kojem ćemo, s jedne strane, relevantnim i kredibilnim podacima pokušati prezentirati i dočarati koliko se tuzemna medijska scena pojavom interneta stubokom promijenila samo u zadnjih desetak godina, u kontekstu gledanosti, čitanosti i slušanosti pojedinih vrsta medija, a s druge strane prikazati koliko je ta promjena ostala neprimijećena i nevalorizirana od strane sudbene vlasti u kontekstu odmjeravanja pravičnih novčanih naknada u medijskopravnim parnicama vođenima radi naknade štete, uglavnom neimovinske, zbog publikacije medijskih (dez)informacija. Trebalo bi stoga, pro futuro, legislativu i judikaturu harmonizirati odnosno uskladiti sa stvarnošću i realnošću sukladno onoj tempura mutantur nos et mutantur in illis.

  • UVOD

U odnosu na prijevrijedeći Zakon o javnom priopćavanju[1] sadavrijedeći Zakon o medijima[2] ima jednu veoma značajnu normativnu falingu odnosno insuficijenciju. Iz njegovog je teksta, naime, u dijelu odnosećem na odgovornost za štetu zbog (dez)informacija publiciranih u medijima, tko zna iz kojeg razloga, ispuštena odredba po kojoj će pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete sud voditi računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenoga dobra i jakosti pretrpljene boli ili straha, cilju koji se naknadom želi postići, nakladi, odnosno broju slušatelja[3] ili gledatelja na području koje svojim programom pokriva radijska ili televizijska postaja koja je objavila informaciju kojom je šteta učinjena, nastojanju nakladnika da drugim sredstvima naknadi učinjenu štetu, te drugim okolnostima slučaja, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom[4] koja je bila involvirana u ZJP, uz opasku da je slična odredba bila integrirana i u Zakon o javnom informiranju[5]. Iako, naime, o nekima od kvalifikatornih okolnosti normiranih gorenavedenom odredbom ZJP-a parnični sudovi, primjenjujući pri odmjeravanju pravične naknade opća pravila obveznog prava[6], i sada vode računa oni od dana stupanja na snagu ZM-a više nisu dužni o gledanosti, čitanosti i slušanosti medija kao kvalifikatornim okolnostima koje utječu na visinu pravične novčane naknade pažnju voditi ex officio. Zato prema sadavrijedećem normativnom rješenju, s obzirom da se u medijskopravnim parnicama radi naknade štete odgovara po načelu predmnijevane krivnje[7], teret dokazivanja te kvalifikatorne okolnosti kao pravnorelevantne činjenice leži na tužitelju. Smatrali smo i smatramo da se radi o golemom zakonodavčevom propustu jer tu kvalifikatornu okolnost, uz težinu povrede prava osobnosti i (in)egzistentnost nakladnikove volje da oštećeniku promptno pruži nenovčanu satisfakciju držimo, kolokvijalno kazano, svetim trojstvom o kojem parnični sud mora voditi računa pri odmjeravanju pravične novčane naknade. Štoviše, idući i korak dalje, smatramo da bi ova kvalifikatorna okolnost trebala imati pravni primat pri odlučivanju jer su druge dvije, poglavito težina povrede prava osobnosti, s njom u neposrednom i pravnorelevantnom kauzalnom neksusu. Jer, po naravi stvari, samorazumljivo, težina povrede prava osobnosti proporcionalno raste s brojem gledatelja, čitatelja i slušatelja do kojih su (dez)informacije o oštećeniku neposredno i posredno doprijele. Nastavno citiramo relevantne fragmente obrazloženja triju vrhovnosudskih odluka iznjedrenih u vrijeme važenja ZJP-a u kojima je pri odmjeravanju naknade, uz ine kvalifikatorne okolnosti, u obzir uzeta i naklada medija: 1. …Ovakvo uvredljivo pisanje s ciljem omalovažavanja tužitelja kao dugogodišnjeg suca svakako da je kod njega izazvalo duševne boli zbog povrede časti i ugleda, a vodeći računa o nakladi ovog tjednika (bitna je naklada, a ona je iznosila 62.000, a ne remitenda) i njegovoj čitanosti, ocjena je ovog suda da iznos od 100.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavlja upravo primjerenu naknadu, sve u smislu odredbe čl. 21. st. 4. i 7. ZJP, a u svezi s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO)[8]2. ...Na dan objavljivanja članka naklada Glasa Slavonije iznosila je 9.746 primjeraka,  a radi se o novinama koje se u lokalnim razmjerima čitaju od strane velikog broja čitatelja. Dosuđeni iznos od 120.000,00 kn za pretrpljeni duševne boli i za strah predstavlja i prema pravnom shvaćanju ovog suda pravičnu novčanu naknadu, a s obzirom na kriterije iz čl. 22. st. 7. ZJP i čl. 200. ZOO, koje su sudovi nižeg stupnja primijenili, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenicu da je tužiteljica u vrijeme objave članka imala svega 13 godina i da je kod nje objava članka izazvala osjećaj poniženosti, osramoćenosti, izloženosti ruglu i odbačenosti od sredine u kojoj živi, a što se zaista i dogodilo[9]... 3. …Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Tuženik je u žalbi naveo da prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete nije vodio računa o nakladi novina G. S. niti je ta činjenica utvrđena, a to ponavlja i u reviziji. Ovaj žalbeni navod od odlučnog je značaja kojeg drugostupanjski sud nije ocijenio. Naklada novina u kojima je objavljen članak kojim se vrijeđa  privatnost, dostojanstvo, ugled i čast određene osobe, relevantna je za ishod spora. U smislu odredbe čl. 22. st. 7. Zakona o javnom priopćavanju («Narodne novine» broj 83/96, 105/97, 143/98, 20/00, 96/01), koji se u ovom slučaju primjenjuje, pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete sud je dužan voditi računa, između ostaloga, i o nakladi.  Bilo je stoga potrebno utvrditi u kojoj nakladi je tiskan G. S. na dan 20. veljače 2003. godine[10]Dakle, u kontekstu navedenog, prvo, zalažemo se da se de lege ferenda u ZM iznova involvira odredba, ali ne u formi numerus claususa, koja bi propisivala o kojim bi kvalifikatornim okolnostima parnični sudovi obvezatno morali voditi računa pri odmjeravanju pravične novčane naknade. Drugo, kod tiskanih medija se ne bi radilo o nakladi, nego bi relevantan bio broj prodanih primjeraka na dan publikacije članka. Remitendu, naime, nitko ne čita pa ti neprodani primjerci novina nikome ni ne mogu nanijeti štetu. Treće, u jednoj bi takvoj odredbi normativni akcent trebao biti stavljen na tri gorenavedene kvalifikatorne okolnosti iz obrazloženih razloga.

3. MEDIJSKI TRENDOVI I PODACI NEPREPOZNATI I NEVALORIZIRANI U JUDIKATURI

Sada već možda i čitavo desetljeće medijski se trendovi, u kontekstu ovog rada, mogu svesti na konstataciju o brzorastućoj čitanosti elektroničkih publikacija, kolokvijalno nazvanih internet medijima, s jedne strane, i brzopadajuće prodaje i posljedično čitanosti printa odnosno tiskanih medija uz, u najbolju ruku, stagnaciju gledanosti i slušanosti radija i televizije koji su do nedavno, posebice televizija, bili neprikosnoveni medijski lideri, uz opasku da takav trend nije nikakav tuzemni specifikum nego globalna pojava. Razloga za to je mnogo, ali bavljenjem njima izašli bismo izvan tematike i gabarita ovog rada. Rezultat je takvog trenda, prvo, da su najčitanije elektroničke publikacije po čitanosti već dobrano nadmašile gledanost najgledanijih emisija na nacionalnim televizijama, a o radiju da se i ne govori. Drugo, još su frapantniji podaci o razmjerima disproporcije do koje je došlo između čitanosti najčitanijih online medija i najčitanih tiskovina odnosno broja prodanih primjeraka potonjih. Primjerice, prema podacima Agencije za elektroničke medije[11] o gledanosti televizijskog programa za ožujak 2016., koje mjeri agencija AGB Nielsen[12] na reprezentativnom uzorku od 4 094 034 hrvatskih gledatelja starijih od 4 godine, najgledanija je emisija u tom mjesecu bila epizoda emisije Supertalent na NOVA-oj TV čiju je epizodu od 13. ožujka gledalo 870 747 gledatelja[13]. Treće, do službenih se podataka o nakladama i čitanosti tiskanih medija ne može doći jer ih nakladnici tiskanih medija ne žele ustupiti. Međutim, prema neslužbenim podacima, dnevna je prodaja dvaju hrvatskih mainstream dnevnika, Jutarnjeg lista i Večernjeg lista, cca 40 – 50 000 primjeraka što je i više nego dvostruko manje nego prije desetak godina. Prema podacima, pak, gemiusAudiencea[14], agencije za istraživanje čitanosti internet medija, najčitanija je elektronička publikacija u kolovozu 2016. bio portal dnevnika 24sata[15] koji je taj mjesec imao 1 478 620 jedinstvenih posjetitelja, 4 009 413 pregleda stranica i 1 258 513 posjeta[16]. Dakle, prvi zaključak se nameće već sam po sebi, a on je da je čitanost najčitanije elektroničke publikacije već gotovo dvostruko nadmašila gledanost najgledanije televizijske emisije. Drugo, kako rekosmo, radi se o trendu koji ne prestaje i lako je anticipirati njegov nastavak jer je još uvijek velikom broju građana, posebice u ruralnim sredinama, nedostupan internet priključak. Posrijedi je tzv. penetracija interneta koja je kod nas cca 75%, dakle četvrtina populacije još nema nikakav pristup internetu, dok je, primjerice, penetracija interneta u Islandu 98%, a Sjevernoj Koreji 0,003%[17]. Treće, porast je čitanosti elektroničkih publikacija u direknom kauzalitetu s opadanjem čitanosti tiskanih medija. Sve je to, dakako, već bjelodano i u praksi jer rapidno raste broj medijskopravnih parnica koje se radi naknade štete vode protiv nakladnika elektroničkih publikacija uz istovremeni pad broja parnica vođenih protiv nakladnika tiskovina. Međutim, četvrto, ovi su trendovi, u kontekstu visina odmjerenih pravičnih novčanih naknada, ostali gotovo neprepoznati i nevalorizirani od strane parničnih sudova jer u recentnoj judikaturi vlada trend uprosječivanja naknada koje se, u pravilu, kreću u rasponu od 10.000,00 – 50.000,00 HRK, i to bez obzira na to da li su (dez)informacije doprijele do malog ili golemog broja čitatelja, gledatelja i slušatelja. Štoviše, imamo i recentnih apsurdnih primjera u kojima se oštećenicima koji su žrtve (dez)informacija publiciranih u niskočitanim/gledanim/slušanim medijima odmjeravaju kudikamo više naknade nego oštećenicima čija su prava osobnosti povrijedili visokočitani/gledani/slušani mediji. Navedeno ćemo ilustrirati na krajnje recentnim primjerima naknada odmjerenih u, doduše, još nepravomoćno okončanim, ali veoma znakovitim predmetima. Tako je u jednom predmetu[18] nakladnik niskotiražnog lokalnog medija čija se naklada kreće oko 15 000 primjeraka, solidarno s autorom članka, obvezan na isplatu naknade od čak 150.000,00 HRK. U drugom je, pak, predmetu[19] nakladnik druge po čitanosti elektroničke publikacije u zemlji, koju prati cca 1 400 000 jedinstvenih posjetitelja, nota bene za (dez)informacije publicirane u 4 članka obuhvaćena tužbom kao 4 različita štetna događaja, odmjerena zbirna (ne)pravična naknada u iznosu od 30.000,00 HRK. Dakako da je to, imajući u vidu specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja i (in)egzistentnost kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu naknade, s jedne strane, teško objašnjivo, a s druge strane znakovito ukazuje na činjenicu da pojedini parnični suci nedovoljno vode računa o gledanosti, čitanosti i slušanosti kao po nama, opetujemo, esencijalnoj i kapitalnoj kvalifikatornoj okolnosti o kojoj bi se trebalo i moralo voditi računa pri odmjeravanju novčane naknade da bi ona mogla nositi pridjev pravična. Nije i ne može s oštećenikovog aspekta, naime, u kontekstu težine povrede prava osobnosti, posebice kad je posrijedi in cumulo povreda više prava osobnosti, svejedno da li je dezinformacija putem medija, ali potom i posredno, usmenom predajom, doprijela do deset tisuća ili miijun ljudi. Dakako, naravno, da bi naknada u potonjem slučaju trebala biti kudikamo viša jer, kako rekosmo, po naravi i logici stvari, težina je povrede prava osobnosti u pravnorelevantnom i neposrednom kauzalitetu s brojem osoba do kojih su (dez)informacije doprijele. Peto, nije tajna da se, posebice u slučajevima najtežih povreda prava osobnosti, često posvema hotimičnih, zalažemo za odmjeravanje mnogo viših iznosa naknada od trenutno prosječnih, primarno zato jer taj oblik reparacije štete, bar donekle, oštećeniku može reparirati istu, ali i zato jer držimo da je to jedini efikasan i učinkovit način da se utječe na medijski zulum koji već dugo vremena egzistira na domaćoj medijskoj sceni.

4. ZAKLJUČAK

Smatramo da smo u predmetnom radu, temeljem recentnih, relevantnih i kredibilnih podataka crpljenih iz mjerodavnih izvora dokazali da se, s jedne strane, situacija na medijskom tržištu u zadnjih desetak godina drastično promijenila enormnom ekspanzijom čitanosti internet medija i posljedičnim padom čitanosti tiska, a da, s druge strane, ta činjenica zasad, u pravilu, nije zamijećena, a kamoli adekvatno pravno valorizirana, od parničnih sudova koji sude u medijskopravnim parnicama radi naknade štete zbog publikacije medijskih dezinformacija. Stoga se zalažemo da se prigodom noveliranja postojećeg ili donošenja novog specijalnog zakona koji regulira ovu materiju u tekst istog ponovo uvrsti zakonska odredba koja bi, ali ne u formi numerus claususa, normirala koje sve kvalifikatorne okolnosti parnični sud obvezno ex lege mora uzeti u obzir pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade koju odmjerava oštećeniku. Pritom bi, po našem skromnom mišljenju, trebalo normativno akcentirati tri okolnosti – gledanost, slušanost i/ili čitanost medija, težinu povrede prava osobnosti i nastojanje nakladnika da promptno vansudski novčanom i nenovčanim oblicima satisfakcije odnosno reparacije oštećeniku sanira već počinjenu štetu.


[1] Zakon o javnom priopćavanju (NN 69/03 – pročišćeni tekst)

[2] Zakon o medijima (NN 59/04. 84/11 i 81/13)

[3] Izrazi u ovom radu korišteni u muškom rodu, primjerice slušatelj ili čitatelj, rodno su neutralni odnosno na jednak način obuhvaćaju muški i ženski rod

[4] ZJP, čl. 21/7.

[5] Zakon o javnom informiranju (NN 22/92 i 26/93), čl. 30/4.

[6] ZM, 22/1.

[7] Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,  125/11 i 78/15), čl. 1045/1.

[8] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 71/2006-2

[9] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 634/2007-2

[10] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 814/2005-2

[11] www.e-mediji.hr

[12] www.agbnielsen.com

[13] Podaci o gledanosti TV programa dobiveni su elektronskim mjerenjem gledanosti TV programa na panelu televizijskih gledatelja koji je nacionalno reprezentativan. Mjerenja se svakodnevno obavljaju uz pomoć 1150 posebnih mjerača gledanosti, tzv. peoplemetara, koji su ugrađeni u ukupno 810 kućanstava širom Republike Hrvatske. Svako kućanstvo je pažljivo izabrano kako bi predstavljalo sva kućanstva sličnih karakteristika u cijeloj državi.

[14] www.audience.com.hr

[15] www.24sata.hr

[16] Real users ili broj jedinstvenih posjetitelja je broj jedinstvenih osoba koje su posjetile neki internet medij u promatranom mjesecu. Visitsili broj posjeta prikazuje sessione odnosno posjete u periodičnim trajanjima od 30 minuta. Primjerice, jedna osoba posjeti portal, pročita neki članak i napusti ga. Time je ista napravila jedan posjet. Ukoliko se ta osoba vrati na portal nakon 30 minuta onda je napravila drugi posjet. Ukoliko osoba napusti portal i vrati se unutar 30 minuta onda nije napravila novi posjet već se taj posjet broji pod ovaj prethodni. Page views ili broj učitavanja stranica je broj koji pokazuje koliko je bilo ukupno učitavanja stranica u promatranom periodu.  Primjerice, kad internet korisnik posjeti neki portal i pročita pet članaka otvarajući svaki članak otvara novu internet stranicu

[17] www.wearesocial.com

[18] Općinski građanski sud u Zagrebu, Pn-450/15

[19] Općinski sud u Rijeci, P-2858/2013