Članak objavljen u časopisu Pravo i porezi broj 03 za 2022.
Dva prava iz sustava socijalne skrbi kod kojih je u novom Zakonu o socijalnoj skrbi, koji je na snagu stupio 17. veljače 2022., ponajviše promijenjen normativni okvir kojim su regulirana su svakako pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu.
odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.
Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,
Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.
Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.
NORMATIVNE PROMJENE U PRAVIMA NA OSOBNU INVALIDNINU I DOPLATKU ZA POMOĆ I NJEGU
1. UVOD
Dva prava iz sustava socijalne skrbi kod kojih je u novom Zakonu o socijalnoj skrbi[1], koji je na snagu stupio 17. veljače 2022., ponajviše promijenjen normativni okvir kojim su regulirana su svakako pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Zbog toga ćemo u ovom stručnom radu prikazati odnosno prezentirati navedene normativne promjene u normiranju tih dvaju prava na način pa ćemo, prvo, za svako od njih individualno, iznijeti novu normativnu regulaciju prava i potom je, drugo, normativno komparirati odnosno usporediti s dosadašnjom regulacijom na način da ćemo precizno, određeno, jasno i konkretno ukazati na, po našem mišljenju, esencijalne i kapitalne normativne zakonske promjene koje u odnosu na ova dva prava iz sustava socijalne skrbi donosi novi zakon.
2. NOVO NORMATIVNO UREĐENJE PRAVA NA OSOBNU INVALIDNINU
Prema novom normativnom okviru koji regulira ovo pravo iz sustava socijalne skrbi ono se može priznati osobi s invaliditetom i djetetu s teškoćama u razvoju koji, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, imaju utvrđen IV. stupanj invaliditeta odnosno oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Dakle, najveći i najteži stupanj invaliditeta, a pravo se priznaje u svrhu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba za uključivanje u društveni život zajednice odnosno socijalnu inkluziju navedenih kategorija potrebitih osoba. Drugo, nadalje, postoje 3 negativne pretpostavke odnosno zakonske smetnje za stjecanje ovog prava. Naime, pravo se ne može priznati osobi kojoj je institucionalno pružena usluga stalnog smještaja ili stanovanja, osobi koja pravo na osobnu invalidninu ostvaruje po drugom propisu, primjerice propisu koji regulira prava hrvatskih ratnih vojnih invalida, te osobi koja prema zakonu ili nekom drugom propisu već ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu. Nastavno, treće, mjesečni se iznos naknade osnovom ovog prava priznaje u postotku od 350% osnovice[2] za obračun prava. Prevedeno na jezik brojki odnosno novca, osobna će invalidnina nakon stupanja zakona na snagu iznositi 1.750,00 HRK mjesečno. Konačno, četvrto, zakon regulira institut mirovanja prava na osobnu invalidninu do kojeg dolazi kada korisnik prava na osobnu invalidninu neprekidno boravi u inozemstvu u vremenskom intervalu odnosno periodu duljem od 6 mjeseci. U tom slučaju se donosi rješenje o mirovanju prava na osobnu invalidninu, a nadležno javnopravna tijelo, mjesno nadležni centar za socijalnu skrb, kada prestanu razlozi zbog koja je isto donijeto, rješenjem odlučuje i o nastavku isplate osnovom predmetnog prava.
3. NAJVAŽNIJE NORMATIVNE PROMJENE
Prva značajna pravna novina koju donosi novi normativni okvir kojim je regulirano pravo na osobnu invalidninu jest izostavljanje imovinskog cenzusa koji je egzistirao u derogiranom zakonu što je promjena za koju su se osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju, osobno i putem udruga, ali nota bene i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, zalagale dugi niz godina, pa čak i desetljeća. Stoga je, dakako, posrijedi normativna zakonska promjena koja se može samo pozdraviti jer, primjerice, do stupanja na snagu novog zakona, zbog navedenog imovinskog cenzusa, korisnik prava na osobnu invalidninu nije mogla postati osoba koja je u vlasništvu imala drugi stan ili kuću ili poslovni prostor. Drugo, u praksi još i mnogo važnije, novo normativno rješenje stjecanje prava ne ograničava niti putem strogog odnosno rigidnog dohodovnog cenzusa koji je, također, in cumulo uz imovinski, egzistirao u derogiranom zakonu, kao i onima prije njega, iako je, baš kao i imovinski cenzus, bio suprotan samom smislu odnosno svrsi prava na osobnu invalidninu. Primjerice, po tom rigidnom dohodovnom ili prihodovnom cenzusu korisniku prava koji je ostvarivao prihod, osim nekoliko izvora prihoda koji se nisu uračunavali, mjesečni se iznos osobne invalidnine utvrđivao kao razlika između iznosa od 1.500,00 HRK i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev za priznanje ovog prava odnosno u kojem je pokrenut postupak po službenoj dužnosti. Treće, u kontekstu mirovanja predmetnog prava novi zakon, također, donosi normativnu promjenu na način da je znatno limitirao razloge zbog kojih ex lege dolazi do mirovanja prava na samo jedan, a to je neprekinuti boravak korisnika prava u inozemstvu u vremenskom intervalu duljem od 6 mjeseci. Naime, po dosadašnjem je rješenju, osim temeljem ovog razloga, nadležno javnopravno tijelo moralo donijeti rješenje o mirovanju prava i u slučajevima u kojima se korisnik prava nalazio u pritvoru, istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora ili je neprekidno boravio u inozemstvu u vremenskom periodu duljem od dva mjeseca. Četvrto, smatramo potrebnom apostrofirati činjenicu, iako je odredba kojom je to regulirano iz dijela zakona u kojem se nalaze odredbe koje reguliraju pravo normativno izmještena u odredbe koje reguliraju postupak za priznanje prava iz sustava socijalne skrbi, da se predmetno pravo korisniku prava, kao i do sada, priznaje s danom podnšeenja zahtjeva za priznavanje prava mjesno nadležnom centru za socijalnu skrb ili danom ex officio pokretanja upravnog postupka za priznanje prava. Navedeno je veoma bitno odnosno praktično važno jer je notorno da upravni postupci za priznanje navedenog prava, kao uostalom i prava na doplatak za pomoć i njegu, premda su po zakonu hitni, u praksi nerijetko traju čak i godinama. U takvim slučajevima, međutim, korisnik prava nakon donošenja rješenja o priznanju prava uz prvu isplaćenu mjesečnu naknadu osnovom novopriznatog prava ima pravo i na isplatu svih iznosa mjesečnih naknada koje su dospjele od dana podnošenja zahtjeva ili dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, dakako zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos naknade. Konačno, zaključno držimo potrebnim akcentirati i činjenicu da i novi Zakon zabranjuje kumulaciju prava na osobnu invalidninu i prava na doplatak za pomoć i njegu što je zabrana kojoj se oduvijek protivimo i uvijek ćemo joj se protiviti jer su posrijedi dva prava koja imaju potpuno različiti smisao i svrhu.
4. NOVO NORMATIVNO UREĐENJE PRAVA NA DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU
Prvo, pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati osobi sa invaliditetom i djetetu s teškoćama u razvoju kojoj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Drugo, pravo na doplatak za pomoć i njegu korisniku se prava može priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o činjenici da li korisnik ima prijeku potrebu za tuđom pomoći u punom ili smanjenom opsegu. Treće, u kontekstu mjesečnog iznosa koji se ostvaruje osnovom ovog prava, on ovisi o tome da li je pravo priznato u punom ili smanjenom iznosu. U prvom slučaju pravo iznosi 120% osnovice za obračun prava, a u drugom slučaju 84%. Prevedeno na jezik brojki odnosno novca, kod ovog prava to znači da mjesečni iznos naknade osnovom prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog u punog iznosu iznosi 600,00 HRK, a u smanjenom iznosu 504,00 HRK mjesečno. Četvrto, zakon normira i 6 negativnih zakonskih pretpostavki odnosno zakonskih smetnji za priznanje ovog prava. Regulirano je, naime, da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu, osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti, osobi kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima, osobi koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora, osobi koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema drugim propisima, te osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje prema ZSS-u ili drugim propisima. Navedene negativne zakonske pretpostavke odnosno zakonske smetnje za priznanje prava, međutim, nisu relevantne u slučajevima osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju koje imaju utvrđen III. stupanj invaliditeta odnosno oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer se njima ovo pravo, i to u punom opsegu, priznaje neovisno o eventualnoj egzistenciji navedenih zakonskih smetnji za stjecanje prava. Nadalje, zakon regulira da se pravo na doplatak i njegu u smanjenom iznosu priznaje osobi koja ima utvrđen II. stupanj invaliditeta odnosno funkcionalnog oštećenja sposobnosti uz daljnji uvjet da prosječan mjesečni prihod samca ne prelazi iznos od 1.250,00 HRK odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 1.000,00 HRK u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka. Međutim, isto tako, propisano je da se u gorenavedeni prihod ne uračunavaju novčana sredstva ostvarena po osnovi zajamčene minimalne naknade, zaposlenja u javnom radu korisnika zajamčene minimalne naknade, dječjeg doplatka, privremenog uzdržavanja za dijete prema zakonu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje, uzdržavanja za maloljetno i punoljetno dijete ostvarena prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, stipendije za školovanje učenika ili studenata dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života, nacionalne naknade za starije osobe, te naknade troškova prijevoza, smještaja i prehrane osobe koja je uključena u usluge profesionalne rehabilitacije ili sudjeluje u projektu ili programu koji se provodi u svrhu zapošljavanja. Peto i zaključno, i u kontekstu je ovog prava iz sustava socijalne skrbi normiran institut mirovanja prava. Sukladno navedenom reguliranju, korisniku prava koji se nalazi u istražnom zatvoru, na izdržavanju zatvorske kazne, u zdravstvenoj ustanovi ili korisniku koji u vremenskom intervalu duljem od 6 mjeseci neprekidno boravi u inozemstvu, utvrđuje se mirovanje prava na doplatak za pomoć i njegu rješenjem nadležnog javnopravnog tijela koje, također, kada se za to realiziraju potrebni uvjeti, donosi rješenje o nastavku isplate mjesečnog iznosa naknade osnovom ovog prava.
5. NAJVAŽNIJE NORMATIVNE PROMJENE
Prvo, u novom su zakonu, sukladno mjerodavnim propisima, precizno navedeni stupnjevi invaliditeta odnosno funkcionalnog oštećenja organizma potrebni za stjecanje prava, i to kako u punom, tako i u smanjenom opsegu. Drugo, za razliku od dosadašnjeg rješenja po kojem je korisniku doplatka za pomoć i njegu pravo mirovalo tijekom vremenskog intervala duljeg od 15 dana kojeg bi proveo u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, de lege lata normativno rješenje značajno proširuje krug razloga u slučaju egzistencije kojih mjesno nadležni centar za socijalnu skrb donosi rješenje o mirovanju prava na doplatak za pomoć i njegu. Nadalje, treće, iz zakonskog su teksta eliminirane odredba po kojoj pravo na doplatak za pomoć i njegu nema dijete čiji roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust ili mirovanje radnog odnosa do treće godine života tog djeteta po posebnim propisima, a dijete za koje roditelj koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju po posebnim propisima, može ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu ako ispunjava zakonske uvjete, te odredba po kojoj se korisniku prava na doplatak za pomoć i njegu iznimno može priznati i usluga pomoći u kući za zadovoljenje pojedine potrebe koju mu ne mogu pružiti članovi obitelji.
6. ZAKLJUČAK
Dva prava iz socijalne skrbi koja su u novom Zakonu o socijalnoj skrbi doživjela ponajveće normativne promjene svakako su pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Najznačajnija, a rekli bi i kapitalna, normativna promjena kod regulacije prava na osobnu invalidninu manifestira se u činjenici da su, u kontekstu stjecanja tog prava, normativno eliminirani do sada egzistentni dohodovni i imovinski cenzus, poglavito potonji koji je bio veoma rigidan odnosno strog. Također, mjesečna će naknada osnovom ovog prava ubuduće, umjesto dosadašnjih 1.500,00 HRK, iznositi 1.750,00 HRK. Kod prava na doplatak za pomoć i njegu najveća se promjena odnosi na činjenicu da je stjecanje ovog prava, u punom ili smanjenom opsegu, u skladu s novim propisima koji su stupili na snagu, vezano uz stupanj invaliditeta koji je temeljem provedenog medicinskog vještačenja utvrđen kod korisnika prava, dakle osobe s invaliditetom ili djeteta s teškoćama u razvoju. Kao i do sada, navedena se prava priznaju od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava odnosno pokretanja postupka za priznavanje prava po službenoj dužnosti.
[1] Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22)
[2] Odluka o osnovici za izračun iznosa drugih prava iz sustava socijalne skrbi (NN br. 114/14)