Članak objavljen u časopisu Informator broj 6699
Ustavni je sud Republike Hrvatske početkom prošle godine donio ustavnosudsku odluku kojom je, usvojivši ustavnu tužbu, ukinuo rješenje Vrhovnog Suda Republike Hrvatske čijim je dispozitivom kao nedopuštena odbačena tzv. izvanredna revizija revidentice
odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.
Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,
Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.
Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.
O (NE)DOPUŠTENOSTI IZVANREDNE REVIZIJE I REVIZIJE PO DOPUŠTENJU U ANTIDISKRIMINACIJSKIM PARNICAMA
1. UVOD
Ustavni je sud Republike Hrvatske početkom prošle godine donio ustavnosudsku odluku[1] kojom je, usvojivši ustavnu tužbu, ukinuo rješenje[2] Vrhovnog Suda Republike Hrvatske čijim je dispozitivom kao nedopuštena odbačena tzv. izvanredna revizija revidentice podnijeta protiv drugostupanjske pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu[3] kojom je preinačena prvostupanjska presuda[4] donijeta po Općinskom radnom sudu u Zagrebu i u cijelosti odbijeni objektivno kumulirani antidiskriminacijski tužbeni zahtjevi. Navedena je ustavnosudska odluka rezultirala time da je Građanski odjel Vrhovnog suda na 3. sjednici održanoj u travnju 2021., imajući u vidu činjenicu obvezatnosti poštivanja ustavnosudskih odluka[5], promijenio svoje dotadašnje pravno shvaćanje u pogledu pitanja dopuštenosti podnošenja izvanredne revizije u antidiskriminacijskim parnicama u kojima se ne primjenjuje posljednja Novela ZPP-a iz 2019. donijeta u formi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku[6]. Stoga ćemo u ovom stručnom radu, prvo, prezentirati prijašnje i novozauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda o navedenom procesnopravnom pitanju. Potom ćemo, drugo, pravno problematizirati navedenu ustavnosudsku odluku koja je dovela do promjene pravnog shvaćanja. Zatim ćemo, treće, apostrofirati i problematizirati pravne nedoumice i pitanja koje je kod nas izazvalo novozauzeto pravno shvaćanje i, naposljetku, četvrto, kritički analizirati vrhovnosudsku odluku[7] donijetu u ponovljenom revizijskom postupku. Zaključno uvodno, u pravnoterminološkom smislu, napominjemo da ćemo za revizije koje su normativno egzistirale prije stupanja na snagu posljednje Novele ZPP-a rabiti kolokvijalne nazive koji su se uvriježili i ustalili u pravnoj praksi, izričaju i judikaturi, dakle nazive redovna i izvanredna revizija. Za revizije koje postoje odnosno egzistiraju de lege lata ćemo, pak, koristiti kolokvijalne nazive revizija po dopuštenju, za bivšu izvanrednu reviziju, te izravna revizija za bivšu redovnu reviziju.
2. PRIJAŠNJE I NOVOZAUZETO PRAVNO SHVAĆANJE VRHOVNOG SUDA
Po prijašnjem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u svojstvu revizijskog, revizije podnijete temeljem prava na podnošenje istih zajamčenog u posebnim propisima, uključujući i Zakon o suzbijanju diskriminacije[8], dakle lex specialisima, pri čemu je onda u tom kontekstu lex generalis ZPP, smatrane su izvanrednim revizijama. Od brojnih odluka u kojima je zauzeto navedeno pravno shvaćanje prezentirati ćemo ga na kronološki najrecentnijoj na koju se pozvao i Ustavni sud u gorenavedenoj odluci. Nastavno citiramo relevantni fragment njenog obrazloženja - …Vezano pak na zahtjev koji se odnosi na diskriminaciju treba navesti da prema odredbi čl. 23. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine, broj 85/08, 112/12 - dalje: ZSD) u postupcima iz čl. 17. st. 1. tog Zakona revizija je uvijek dopuštena. No, prema odredbi čl. 399. st. 2. ZPP ako je revizija propisana drugim propisom, tada se smatra da je dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Iz sadržaja podnesene revizije tužitelja vidljivo je da isti nije podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da isti nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje. Samo isticanje da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a bez da je postavljeno određeno važno pravno pitanje, ne daje mogućnost revizijskom sudu da o podnesenoj reviziji meritorno odlučuje… Nastavno, u cijelosti citiramo novozauzeto pravno shvaćanje - …Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2639/17 od 4. veljače 2020. mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovog suda te promijenjeno shvaćanje glasi: U postupcima radi zaštite od diskriminacije iz odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („NN“ br.85/08 i 112/12), u kojim se ne primjenjuje novela ZID ZPP/19 dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP[9]… Nadalje, skrećemo pažnju da smo bili prvi koji smo u stručnom radu[10], javno i pravno argumentirano, problematizirali i kritizirali prijašnje pravno shvaćanje zbog brojnih pravnih razloga koje u ovom radu, prostorne limitiranosti radi, nećemo ponavljati nego samo apostrofirati da shvaćanje do danas, dakako u kontekstu predmeta na koje se ne primjenjuje ZID ZPP-a iz 2019., nismo promijenili. Zaključno, prije nego što se pravno referiramo na novozauzeto pravno shvaćanje, pravno ćemo problematizirati i kritizirati predmetnu ustavnosudsku odluku jer je zauzimanje novog pravnog shvaćanja u neposrednom pravnom kauzalitetu i koneksitetu s ustavnopravnim shvaćanjima na kojima se ustavnopravno bazira odnosno temelji, po našem mišljenju, krajnje ustavnopravno upitna i dubiozna, gorenavedena odluka Ustavnog suda.
3. KRITIČKE OBJEKCIJE NA USTAVNOSUDSKU ODLUKU
Naime, obrazlažući odluku, Ustavni je sud prvo uvodno načelno deklarirao stav po kojem …Ustavni sud ponavlja da nije njegova zadaća preuzeti ulogu sudova, koji su prvi pozvani interpretirati zakone, a to se osobito tiče interpretacije zakonskih pravila postupovne naravi, kao što su pretpostavke za podnošenje pravnih sredstava… Po našem je, pak, mišljenju, koje ćemo pravno argumentirati nešto niže, učinio upravo to. Nastavivši, naveo je da je …u konkretnom slučaju Vrhovni sud, u povodu revizije podnositeljice, otklonio meritorno odlučivanje o predmetu spora, zauzevši stajalište da se, s jedne strane, revizija propisana posebnim zakonom smatra izvanrednom revizijom, a s druge strane, zbog okolnosti da podnositeljica, iako je postavila pravno pitanje, nije navela razloge zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke da bi se o izvanrednoj reviziji meritorno odlučivalo. Stoga je Ustavni sud trebao odgovoriti na pitanje jesu li učinci interpretacije pravila o dopustivosti revizije u konkretnom slučaju doveli do povrede ustavnog i konvencijskog prava podnositeljice na pristup sudu, a time "zapriječili put" djelotvornoj, pa i bilo kakvoj sudskoj zaštiti u pogledu prava i obveza podnositeljice… Potom je, konstatirajući činjenicu da je Vrhovni sud prijašnje pravno shvaćanje deklarirao u svojim brojnim odlukama, utvrdio i potvrdio činjenicu da je i on …u više svojih odluka (primjerice broj: U-III-2263/2016 od 16. listopada 2018. i broj: U-III-5099/2016 od 7. svibnja 2019., www.usud.hr) utvrdio da je takva praksa Vrhovnog suda ujednačena (praksa po prijašnjem pravnom shvaćanju, op. a.), da je u vrijeme kada su podnositelji u tim slučajevima podnosili reviziju bila predvidiva, te da podnositeljima nije povrijeđeno pravo na pristup sudu… Vrativši sena činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni je sud nastavno naveo da je …Vrhovni sud odbacio reviziju podnositeljice ocijenivši da podnositeljica nije navela razloge zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni… pa …primjećuje da je 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/19), kojim je, među ostalim, propisano novo uređenje revizije. O dopuštenosti revizije odlučuje Vrhovni sud u zasebnom, prethodnom postupku. Stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud dopustio podnošenje revizije… Citiravši potom sadržaj novog zakonskog članka 382.a koji regulira institut izravne revizije, dakle bivše redovne revizije, a koji je u ZPP normativno inkorporiran putem odredbe čl. 68. ZID ZPP-a iz 2019., svoju je ustavnopravnu argumentaciju i elaboraciju finiširao s po nama krajnje pravno upitnim, dubioznim, dvojbenim, pa i protuustavnim stavom kojeg citiramo u cijelosti - …Konkretni spor je spor radi zaštite od diskriminacije. Stajališta izražena u sudskim presudama u takvim postupcima, kojima se tumače pojedini instituti iz ZSD-a (primjerice što se smatra uznemiravanjem, izravnom i neizravnom diskriminacijom) od ključne su važnosti ne samo za postizanje učinkovite sudske zaštite pojedinca od diskriminacije u ostvarenju nekog prava već i za suzbijanje diskriminacije u svim područjima. U tom smislu je i ustavna uloga Vrhovnog suda, kao najvišeg suda, osobito važna, što je zakonodavac prepoznao propisavši iznimku od pravila da se revizija podnosi po dopuštenju Vrhovnog suda, među ostalim, za sporove u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije. Drugim riječima, očita je intencija zakonodavca da u ovoj vrsti spora Vrhovni sud osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost građana u njegovoj primjeni. Slijedom svega iznijetog, sagledavajući ovaj predmet i u svjetlu novih zakonodavnih promjena(?!?!), Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi da je podnositeljici rješenjem o odbačaju njezine revizije, podnesene na temelju članka 382. stavka 1. u vezi s člankom 399. ZPP-a i člankom 23. ZSD-a, povrijeđeno pravo na pristup revizijskom sudu, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava… U kontekstu poviše citiranog, a prije nego što argumentiramo naše pravno mišljenje odnosno pravnu karakterizaciju citiranog ustavnopravnog stava, držimo potrebnim prethodno akcentirati neke normativne činjenice koje bi trebale biti nesporne. Prvo, ne bi trebalo biti sporno da je predmetna parnica pravomoćno okončana s danom 24. studenog 2015. kao danom donošenja drugostupanjske Presude po žalbenom parničnom sudu. Drugo, ne bi trebalo biti sporno ni da je revizijska procesna odbačajna odluka odnosno Rješenje donijeto 08. ožujka 2017. Nesporno bi, treće, trebalo biti i da je ZID ZPP-a na snagu stupio 01. rujna 2019[11]. Četvrto, nesporno je i da je potonjim jasno, precizno, konkretno i određeno normirano da će se …iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe Zakona o reviziji primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka[12]… Peto, posljedično četvrtom, činjenično bi trebalo, a i de jure, biti nesporno da se gorenavedena normativna ekscepcija ne primjenjue in concreto jer je drugostupanjska odluka donijeta 24. studenog 2015. Šesto, obrazloženje ustavnosudske odluke je proturječno, zbunjujuće i kolidirajuće. Jer, ako je on prvo deklarirao ustavnopravni stav i shvaćanje da je dosadašnje pravno shvaćanje revizijskog Suda po kojem se revizije po posebnim propisima smatraju bivšim izvanrednim revizijama, sada revizijama po dopuštenju, ujednačeno i predvidivo, a jest, opetovano citiramo - …u više svojih odluka (primjerice broj: U-III-2263/2016 od 16. listopada 2018. i broj: U-III-5099/2016 od 7. svibnja 2019., www.usud.hr) utvrdio da je takva praksa Vrhovnog suda ujednačena, da je u vrijeme kada su podnositelji u tim slučajevima podnosili reviziju bila predvidiva, te da podnositeljima nije povrijeđeno pravo na pristup sudu…, te navedeno ustavnopravno gledanje na osiguranje jedinstvene i ujednačene primjene procesnog prava o tom pravnom pitanju po Vrhovnom sudu nije doveo u pitanje, a nije, dapače, pitamo se temeljem čega je onda ukinuo procesnu odluku Vrhovnog suda utemeljenu na tom istom pravnom shvaćanju? Jer, i u obrazloženju je odbačajne odluke, nota bene u relevantnom fragmentu citiranom u točci 2.6. obrazloženja ustavnosudske odluke, deklarirano gorenavedeno pravno shvaćanje - …Tužiteljica je reviziju podnijela i temeljem čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude i u slučajevima kada to ne može prema st. 1. istog članka, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome u takvoj reviziji, prema st. 3. istog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, navesti pravne propise i druge izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U podnesenoj reviziji tužiteljica postavlja pitanje da li poslodavac mora poduzeti preventivne mjere zaštite dostojanstva radnika odvajanjem muških i ženskih spavaonica, sanitarnih čvorova, odnosno kupaonica. Pri tome se tužiteljica poziva na odredbe čl. 7. i 134. Zakona o radu, odredbe ZPP, Ustava Republike Hrvatske. Iako tužiteljica postavlja pravno pitanje, u samoj reviziji se ne navode razlozi zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji odlučivalo temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP[13]… Pa nama, za to nije bilo nikakvog pravnog razloga ni osnove pa Vrhovni sud, opozitno stavu Ustavnog suda, po našem mišljenju ni na koji način nije povrijedio tužiteljičino odnosno revidentičino pravo na pristup sudu kao dio ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda[14] i odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske[15]. Odnosno, ukoliko jest, onda je to na jednak način i iz identičnih pravnih razloga učinio i u brojnim drugim predmetima i odlukama u kojima je izvanredne revizije, sada prijedloge za dopuštenje revizije, kao nedopuštene odbacivao i odbacuje zauzimajući procesnopravni stav da se revizije po posebnim propisima, ako u njima nije drukčije propisano, smatraju bivšim izvanrednim revizijama, sada revizijama po dopuštenju[16], ili da revident nije dokazao kumulativnu egzistentnost svih potrebnih zakonskih pretpostavki za dopuštenost ove vrste revizije kao izvanrednog pravnog lijeka. Šesto, idući i korak dalje, smatramo i da je Ustavni sud ovom odlukom povrijedio tuženikovo pravo na obrazloženu odluku kao dio ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje. Jer, po nama, iz obrazloženja odluke nije pravno ispitljivo, jer je posvema neobrazloženo, čime je to točno revizijski Sud povrijedio tužiteljičino odnosno revidentičino pravo na pristup revizijskom sudu. Interesantno je, ali po nama i znakovito, nadalje u tom kontekstu, da se Ustavni sud, ustavnopravno utemeljivši odluku na povredi ustavnog prava na pravično suđenje, nije pozvao na povredu prava na obrazloženu odluku nego povredu prava na pristup revizijskom sudu. Nije zbog toga jer je odbačajna odluka obrazložena na identičan način kao i tisuće, a vjerojatno i deseci tisuća, odluka iste vrste, dakle zbog toga jer je vijeće revizijskog suda smatralo da revidentica nije na zakonit i pravilan način određeno navela razloge zbog kojih smatra da je meritorna odluka in concreto ovisila o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sedmo, dalje, gorenavedeni primjer proturječnih i kolidirajućih ustavnopravnih stavova nije i jedini u obrazloženju analizirane odluke. Jer, Ustavni je sud obrazloženje odluke zaključio stavom koji se citira - …Slijedom svega iznijetog, sagledavajući ovaj predmet i u svjetlu novih zakonodavnih promjena, Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi da je podnositeljici rješenjem o odbačaju njezine revizije, podnesene na temelju članka 382. stavka 1. u vezi s člankom 399. ZPP-a i člankom 23. ZSD-a, povrijeđeno pravo na pristup revizijskom sudu, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava…, uz opasku da je prije toga čitave točke 11. i 12. obrazloženja posvetio novom normativnom uređenju instituta revizije u ZPP implementiranom odnosno inkorporiranim već višekratno spomenutom zakonskom Novelom iz 2019. U kontekstu citiranog, osmo, krajnje začudnom, zbunjujućom, nejasnom, dvojbenom i, in ultima linea, ustavnopravno dubioznom karakteriziramo činjenicu da je Ustavni sud expressis verbis odnosno izrijekom i izričito priznao da je po nama spornu odluku donio sagledavajući pritom i goreopisane zakonske promjene izvršene ZID ZPP-a. Jer, kako smo već uvodno apostrofirali i akcentirali, nije sporno da se taj novi normativni okvir nije mogao i nije smio primijeniti u konkretnom slučaju jer, jednostavno, nije normativno egzistirao ne samo u trenutku iniciranja predmetne antidiskriminacijske parnice nego ni godinama nakon što je ona dobila pravomoćni epilog(!!!). Štoviše, idući i korak dalje, naš je dojam da je fragmentom obrazloženja odluke nalazećim u točkama 11. – 13. Ustavni sud na suptilan međuredni način, implicitno i tacitno, ali ipak, sugerirao i Vrhovnom sudu da, odlučujući u ponovljenom postupku, odluči …sagledavajući ovaj predmet i u svjetlu novih zakonodavnih promjena…, pri čemu nam nije bilo nimalo upitno i sporno da Ustavni sud smatra da bi Vrhovni u ponovljenom postupku trebao odlučiti meritornom odlukom. Naš je navedeni dojam, nažalost, bio ispravan o čemu više nešto niže. Prema tome, po našem je mišljenju Ustavni sud u predmetnoj odluci, …sagledavajući predmet i u svjetlu novih zakonodavnih promjena… postupio kako protiv temeljnog pravnog načela odnosno pravila o vremenskom važenju propisa tempus regit actum, tako i protivno ustavnom načelu zabrane retroaktivne primjene propisa[17]. Deveto, naše pravno shvaćanje nije usamljeno - …Nadalje, Ustavni sud je istaknuo da je u svjetlu novih zakonodavnih promjena, očito aludirajući na donošenje ZIDZPP-a 19 i izrijekom propisanu izravnu reviziju, dopuštenu ex lege, u ovim sporovima, podnositeljici rješenjem o odbačaju njezine revizije povrijeđeno pravo na pristup revizijskom sudu. Interesantno je primijetiti da Ustavni sud RH temelji svoje obrazloženje o povredi prava na pristup revizijskom sudu na novim rješenjima ZIDZPP-a 19 o tzv. izravnoj reviziji, dopuštenoj ex lege, u sporovima u povodu tužbe za zaštitu od diskriminacije, unatoč okolnosti da se u ovom predmetu ne primjenjuju nova rješenja ZIDZPP-a 19 (vidi čl. 117. ZIDZPP-a 19). S druge strane, treba istaknuti i stav Ustavnog suda prema kojem tumačenje da se u ovim sporovima može podnijeti samo tzv. izvanredna revizija, unatoč izričitoj odredbi lex specialisa (ZSD), ne može biti argument u prilog ocjene o povredi prava na pristup revizijskom sudu. To stoga što je, prema obrazloženju Ustavnog suda, takva praksa VSRH-a ujednačena te, Ustavni sud zaključuje, i predvidiva u vrijeme podnošenja revizije u ovom predmetu[18]…
4. DA LI JE NOVOZAUZETO PRAVNO SHVAĆANJE, U SADRŽAJNOM SMISLU, DOISTA - NOVO?
Moramo priznati da smo novozauzeto pravno shvaćanje pročitali više puta i, što ga više puta čitamo, sve smo uvjereniji i ubjeđeniji da u njemu, zapravo, nema ništa novo u pravnosadržajnom smislu odnosno da njime Vrhovni sud nije promijenio dosadašnje pravno shvaćanje o ovom predmetnom pravnom pitanju nego ga je samo htio pravno precizirati u vršenju svoje ustavne i zakonske obveze i ovlaštenja odnoseće na ujednačavanje judikature. Jer, u novom shvaćanju izrijekom stoji da se u antidiskriminacijskim parnicama koje se vode temeljem odredbe čl. 17. ZSD-a, uz iznimku parnica na koje se primjenjuju odredbe ZID ZPP-a iz 2019., može podnijeti samo revizija po dopuštenju uz, naravno, uvjet da Vrhovni sud prvotno kao osnovan prihvati prijedlog za dopuštenje revizije i dopusti podnošenje potonje. Dakle, što je tu novo ukoliko je u prijašnjem pravnom shvaćanju koje smo citirali poviše u ovom radu u antidiskriminacijskim parnicama vođenima temeljem odredbi ZSD-a kao specijalnog odnosno posebnog propisa bilo moguće podnijeti samo izvanrednu reviziju? Novi je, dakako, samo, jedino i isključivo dio pravnog shvaćanja u kojem stoji da su od navedenog pravila iznimka parnice na koje se ne primjenjuje Novela ZPP-a iz 2019., ali po nama to nije trebalo ni moralo ući u tekst novog pravnog shvaćanja naprosto zbog toga jer je to logično i samorazumljivo s obzirom na krajnje jasnu regulaciju zakonske odredbe koja regulira institut izravne revizije de lege lata, uz iznimku pravne nedoumice u vezi s st. 1. alineja 3. odredbe o čemu smo pisali u jednom drugom stručnom radu[19]. Odnosno, kazano drugim riječima, sasvim je jasno i potpuno nesporno da po novoj regulaciji instituta revizije postoji pravo, utemeljeno na novoj odredbi čl. 382.a ZPP-a, na podnošenje izravne revizije bez dopuštenja revizijskog suda u antidiskriminacijskim parnicama. Slijedom te činjenice, po nama čak nije postojao opravdan, razuman i objektivan razlog za zauzimanje novog pravnog shvaćanja u stilizaciji odnosno izričaju u kojem je isto zauzeto, osim eventualno onog kojeg smo naveli poviše. Štoviše, idući i korak dalje u argumentaciji našeg pravnog shvaćanja po kojem realne i stvarne sadržajne promjene shvaćanja o ovom pravnom pitanju zapravo i nema, smatramo da je Vrhovni sud u ponovljenoj antidiskriminacijskoj parnici koja je, putem ukidanja Rješenja o odbačaju izvanredne revizije od strane Ustavnog suda, dovela do zauzimanja novog pravnog shvaćanja, trebao i morao donijeti identičnu odluku odnosno procesnu odluku o odbačaju izvanredne revizije kao nedopuštene. Zbog čega? Zbog toga, prvo, jer se u tom predmetu nije smjela ni mogla retroaktivno primijeniti odredba Zakona koja regulira institut sada izravne, a prije redovne, revizije. Argumentum a contrario, drugo, u ponovljenom je postupku po nama bilo jedino moguće, zakonito i pravilno, opet i ponovo, prvo ispitati egzistentnost in cumulo potrebnih zakonskih pretpostavki za dopuštenost podnijete izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382/2. ZPP-a koja je do 01. rujna 2019. regulirala procesne pretpostavke za podnošenje izvanredne revizije. Nadalje, moravši i trebavši ostati dosljedan, koherentan i konzistentan u pravnom stavu, Vrhovni sud je jedino mogao zauzeti, imajući u vidu činjenicu da revidentica u ponovljenom postupku nije mogla mijenjati tekst odnosno sadržaj izvanredne revizije, stav koji je već zauzeo u ukinutoj procesnoj odluci odnosno stav da revidentica u reviziji nije određeno navela razloge zbog kojih smatra da odluka u konkretnom sporu ovisi o rješavanju postavljenog odnosno individualiziranog materijalnopravnog pitanja kao važnog za jedinstvenu primjenu prava i osiguranje jednakosti sviju u njegovoj primjeni. Dakle, da je konzistetno i koherentno ustrajao pri zauzetom pravnom stavu izvanrednu bi reviziju ponovo rješenjem odbacio kao nedopuštenu. Nadalje, teoretski, mogao je, u kontekstu određeno navedenih razloga potrebnih za dopuštenost izvanredne revizije, zauzeti opozitan pravni stav od prvotnog odnosno stav da postoje razlozi zbog kojih je rješavanje individualiziranog materijalnopravnog pitanja važno za jedinstvenu primjenu prava i osiguranje jednakosti sviju u njegovoj primjeni, a onda posljedično tome i stav da je izvanredna revizija dopuštena, te potom donijeti meritornu odluku o navedenoj reviziji odnosno o njenoj pravnoj (ne)osnovanosti. Nije, pak, mogao ni smio o reviziji meritorno odlučiti kao o redovnoj o čemu više u idućoj točci. Zaključujući u kontekstu novog pravnog shvaćanja, po nama su pro futuro, u kontekstu prava na dopuštenost revizije u antidiskriminacijskim parnicama vođenima po ZSD-u, prava i pravna shvaćanja poprilično jasna, nesporna, neupitna i nedvojbena. Prvo, u antidiskriminacijskim parnicama, uključujući i one koje se vode temeljem prava na podnošenje revizije reguliranog posebnim propisima, a u kojima se ne primjenjuje posljednja Novela ZPP-a, moguće je podnijeti samo, ukoliko za to egzistiraju i ini anticipirani odnosno normirani zakonski uvjeti odnosno pretpostavke, reviziju po dopuštenju uz, dakako, prethodni uvjet odnosno condicio sine qua non da Vrhovni Sud u prethodnom postupku odluči da je prijedlog za dopuštenje osnovan i rješenjem dopusti podnošenje revizije. Drugo, u antidiskriminacijskim parnicama o kojima se, pak, primjenjuje navedena zakonska Novela moguće je odnosno zakonom dopušteno podnijeti izravnu reviziju bez prethodnog dopuštenja revizijskog suda za njeno podnošenje uz, dakako, ispunjenje i svih inih formalnih procesnih zakonskih uvjeta i pretpostavki koje moraju biti ispunjene za dopuštenost izravne revizije.
5. KRITIKA VRHOVNOSUDSKE ODLUKE DONIJETE U PONOVLJENOM POSTUPKU
U ponovljenom je revizijskom postupku Vrhovni sud o podnijetoj reviziji odlučio meritorno kao o redovnoj reviziji na način da ju je Presudom odbio kao neosnovanu. S obzirom na činjenicu da su u cijelom obrazloženju navedene odluke za predmetni rad relevantna samo dva kratka pasusa obrazloženja nastavno ih citiramo u cijelosti - ...U ponovljenom postupku Vrhovni sud je vezan na shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda, iako treba ponoviti da je ukinuta odluka revizijskog suda donesena dvije godine prije nego što je došlo do izmjene ZPP, pa revizijski sud nije imao nikakve mogućnosti znati do kakvih će zakonskih promjena doći kod instituta revizije. S obzirom na navedeno, a posebice obzirom na vrijeme kada je revizija podnesena i kada je donesena drugostupanjska presuda, ovaj sud je reviziju tužiteljice razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, dakle kao tzv. redovnu reviziju, a što proizlazi i iz citirane odluke Ustavnog suda Republika Hrvatske… Dakle, prvo u kontekstu citiranog, opravdavajući se obvezatnošću pravnog shvaćanja Ustavnog suda, Vrhovni je sud u uvodnom dijelu citiranog s pravom suptilno kritizirao Ustavni navođenjem činjenice da je prvotna revizijska odluka donijeta dvije godine prije nego što je na snagu stupila posljednja Novela ZPP-a što on nije mogao pravno anticipirati. Odnosno, i dosta više od dvije, jer je odluka donijeta 08. ožujka 2017., a zadnja Novela ZPP-a na snagu stupila 01. rujna 2019. Međutim, nažalost, umjesto da nakon navedene kritike učini ono što smo poviše naveli, dakle da donese identičnu procesnu odluku o odbačaju izvanredne revizije, jer bi to bilo jedino ustavno i zakonito, Vrhovni je sud odlučio o reviziji odlučivati kao o redovnoj reviziji, iako su članovi sudskog vijeća revizijskog Suda veoma dobro, mnogo bolje od nas, znali da niti u vrijeme iniciranja predmetne parnice, a čak ni u vrijeme donošenja drugostupanjske Presude, u antidiskriminacijskim parnicama nije bilo dopušteno podnošenje redovne revizije prema tada vrijedećem čl. 382/1. koji je u Zakon inkorporiran 02. lipnja 2011. kao danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku[20]. Navedenu je vrstu revizije, naime, bilo dopušteno podnijeti samo po vrijednosnom i kauzalnom kriteriju temeljem poviše navedene derogirane zakonske odredbe. Drugo, posebno je pravno nejasan, neshvatljiv, nedokučiv i neprihvatljiv dio obrazloženja u kojem je sudsko vijeće, opravdavajući odluku da o reviziji odluče meritorno kao o redovnoj, navelo da to čini uzimajući u obzir, citira se, ...posebice vrijeme kada je revizija podnesena i kada je donesena drugostupanjska presuda.... Jer, i sam je u prethodnom pasusu obrazloženja naveo da je potonja donijeta više od dvije godine prije normativnih promjena, odnosno 2015., a sama je revizija, naravno, podnijeta još i mnogo prije toga, uz opasku da je utuženo 28. travnja 2011. Ergo, navedeno odnosno citirano nije bilo razlog da revizijski Sud o podnijetoj izvanrednoj reviziji meritorno odluči kao o redovnoj nego, argumentom a contrario, da odluči o podnijetoj izvanrednoj reviziji na način da je opetovano odbaci kao nedopuštenu. Vrhovni sud, dakle, po našem mišljenju, unatoč i usprkos pravnom shvaćanju Ustavnog, kao najviši sud u državi[21] odnosno vrh sudbene vlasti, nipošto nije smio odstupiti od suđenja na temelju Ustava i zakona[22], što je uostalom njegova ustavna i zakonska obveza, kao ni od svog zauzetog procesnopravnog shvaćanja o spornom pravnom pitanju o kojem je, što je konstatirao i Ustavni sud, ujednačio vrhovnosudsku judikaturu, ma koliko se mi osobno pravno ne slagali ni s prijašnjem ni s novim pravnim shvaćanjem tog suda o ovom pravnom pitanju. Naposljetku, apostrofiramo činjenicu da je odredbom čl. 53. Novele ZPP-a iz 2011., kojom je u zakonski tekst odredbom čl. 29. potonje inkorporirana odnosno integrirana odredba čl. 382/1. temeljem koje je revizijski Sud odlučio u ponovljenom postupku, bilo propisano da se …odredbe članka 29. do 42. i članka 47. ovoga Zakona neće primjenjivati na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu ovoga Zakona…, uz opasku da je navedena Novela na snagu stupila 02. lipnja 2011[23]. U predmetnoj je parnici, međutim, drugostupanjska Presuda donijeta 24. studenog 2015., prvostupanjska 15. siječnja 2013., a Tužba podnijeta 28. travnja 2011. Ergo, ne samo da je, u smislu gorecitirane odredbe čl. 53., drugostupanjska Presuda donijeta više od 4 godine nakon stupanja na snagu navedene zakonske Novele, nego je i Tužba podnijeta cca mjesec i pol prije njenog stupanja na snagu. Po nama, iz toga proizlazi da je revizijski Sud u ponovljenom postupku i odluci, osim što je protuustavno i protuzakonito o reviziji odlučio kao o redovnoj umjesto kao o izvanrednoj, odlučio temeljem zakonske odredbe nalazeće u propisu, ZID ZPP-a iz 2011., koji u trenutku utuženja in concreto nije bio na snazi. Odnosno, drugim riječima, po nama je, temeljem načela tempus regit actum, o podnijetoj izvanrednoj reviziji morao odlučiti temeljem odredbe čl. 382/2. Zakona o parničnom postupku[24] odnosno normativnog uređenja instituta revizije koji je egzistirao do stupanja na snagu zakonske Novele iz 2011.
6. ZAKLJUČAK
Vrhovni je sud nedavno, na sjednici Građanskog odjela, zauzeo novo pravno shvaćanje vezano uz procesnopravno pitanje prava na podnošenje izvanredne revizije odnosno revizije po dopuštenju. Navedeno je pravno shvaćanje donio temeljem ustavnopravnog shvaćanja Ustavnog suda zauzetog u jednom ustavnosudskom postupku u kojem je potonji ukinuo Rješenje Vrhovnog suda o odbačaju izvanredne revizije temeljem stava da je navedenim odbačajem tužiteljici odnosno revidentici povrijeđeno pravo na sud. Mi, pak, smatramo da Vrhovni sud gorenavedenom odlukom nije povrijedio njeno pravo na sud, a posljedično tome i da je ustavnosudska odluka, poglavito njeno obrazloženje, krajnje pravno upitna i dubiozna, jer je Vrhovni sud spornu odluku, što je nota bene potvrdio i Ustavni, donio temeljem ujednačene vrhovnosudske judikature o tom procesnopravnom pitanju. Slijedom toga, posljedično smatramo da nije bilo niti realnog i stvarnog razloga da Vrhovni sud zauzima novo pravno shvaćanje o tom pitanju, a kad ga je već zauzeo, smatramo da se ono, u pravnosadržajnom smislu, ne razlikuje od prijašnjeg pravnog shvaćanja. Konačno, posvema svjesni obveznosti pravnih shvaćanja Ustavnog suda, smatramo da Vrhovni sud u ponovljenom postupku nije smio meritorno odlučiti o redovnoj reviziji revidentice nego je morao donijeti identičnu odluku kao u prvotnom postupku odnosno rješenje o odbačaju izvanredne revizije. Ovako je, donijevši meritornu odluku o redovnoj reviziji, iako je nesporno da revidentica po pravilima o vremenskom važenju propisa i Zakonu nije imala pravo na njeno podnošenje, postupio, ma koliko to paradoksalno zvučalo imajući u vidu da je odlučivao temeljem pravnog shvaćanja Ustavnog suda, protuustavno i protuzakonito. Jer, po Ustavu i zakonu, tuzemni sudovi sude temeljem Ustava, pravne stečevine Evropske unije, međunarodnih ugovora, zakona i ostalih pravnih izvora odnosno vrela[25]. Stoga, po našem mišljenju, nikakvo i ničije pravno mišljenje, poglavito imajući u vidu našu pripadnost zemljama eurokontinentalnog pravnog kruga, pa ni ono Ustavnog suda, pri sudskom odlučivanju ne može biti jači pravni izvor odnosno ne može u normativnoj hijerarhiji imati pravni primat pred Ustavom i zakonom, u ovom slučaju ZPP-om, a o brojnim ustavnim odredbama i vrednotama koje su povrijeđene navedenim odlukama da i ne govorimo.
[1] Ustavni sud Republike Hrvatske, broj U-III-2639/17 od 4. veljače 2020.
[2] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-658/16-2 od 8. ožujka 2017.
[3] Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1289/13-2 od 24. studenoga 2015.
[4] Općinski radni sud u Zagrebu, Pr-2042/11-23 od 15. siječnja 2013.
[5] Ustavni zakon o ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 49/02 – pročišćeni tekst), čl. 31.
[6] Zakon o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (NN 70/19)
[7] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-370/2020-5 od 21. listopada 2021.
[8] Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12)
[9] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.
[10] Jelušić, Damir, (Procesno)pravno shvaćanje Vrhovnog suda o (ne)dopuštenosti redovne revizije po posebnim propisima, Hrvatska pravna revija, broj 10 za 2015, Pravnici u gospodarstvu, broj 06 za 2015., pravni porta IUS INFO
[11] ZID ZPP iz 2019, čl. 121.
[12] ibid, čl. 117.
[13] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-658/16-2 od 8. ožujka 2017.
[14] Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 -proćišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06)
[15] Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14)
[16] ZPP, čl. 399/2.
[17] Ustav, čl. 90/4. i 5.
[18] Serenčeš, Marijan, Revizija u svjetlu Novele Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine, https://zir.nsk.hr/islandora/object/pravo%3A3598
[19] Jelušić, Damir, Novelirana revizija – dvije pravne dileme, pravni portal IUS INFO
[20] Zakon o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (NN 57/11)
[21] Ustav,čl. 116/2.
[22] ibid., čl 115/3.
[23] ZID ZPP iz 2011., čl. 54.
[24] Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08)
[25] Zakon o sudovima (NN 28/13, 33/15 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 32/20)