Članak objavljen na pravnom portalu IUS INFO
Vrhovni je sud Republike Hrvatske, na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2021., zauzeo novo procesnopravno shvaćanje o dopuštenosti revizije kao izvanrednog pravnog lijeka u ostavinskom postupku nakon stupanja na snagu posljednje Novele Zakona o nasljeđivanju
odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.
Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,
Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.
Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.
O (NE)DOPUŠTENOSTI REVIZIJE U OSTAVINSKOM POSTUPKU
1. UVOD
Vrhovni je sud Republike Hrvatske, na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2021., zauzeo novo procesnopravno shvaćanje[1] o dopuštenosti revizije kao izvanrednog pravnog lijeka u ostavinskom postupku nakon stupanja na snagu posljednje Novele Zakona o nasljeđivanju[2] iz 2019. donijete u formi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o nasljeđivanju[3]. S obzirom na činjenicu da je Vrhovni sud u posljednje vrijeme nekoliko puta mijenjao svoja pravna shvaćanja vezana uz ovo pravno pitanje, u predmetnom ćemo stručnom radu, prvo, prezentirati novozauzeto pravno shvaćanje, te potom, drugo, na primjerima iz vrhovnosudske judikature prikazati pravno shvaćanje vrijedeće do stupanja na snagu Novele Zakona o parničnom postupku iz 2019. u formi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku[4]. Nakon toga ćemo, treće, opet na judikaturnim primjerima, demonstrirati odnosno prezentirati pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud primjenjivao u jednom relativno kratkom vremenskom intervalu nakon stupanja na snagu gorenavedene Novele kojeg ćemo, za potrebe ovog rada, kolokvijalno nazvati privremenim, da bi, konačno, četvrto, iznijeli i argumentirali pravne razloge zbog kojih smo suglasni s novozauzetim pravnim shvaćanjem iako će, vjerujemo, biti pravnih praktičara i teoretičara koji će zauzeti opozitno pravno shvaćanje po kojem nakon posljednje Novele ZoN-a u ostavinskom postupku nije dopušteno podnošenje bilo kakvih izvanrednih pravnih lijekova, pa tako ni revizije po dopuštenju.
2. NOVOZAUZETO PROCESNOPRAVNO SHVAĆANJE
Novozauzeto pravno shvaćanje o ovom procesnopravnom pitanju glasi: ...Nakon novele iz članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o nasljeđivanju u ostavinskom postupku dopuštena je revizija prema pravilima Zakona o parničnom postupku... Navedeno pravno znači da je pro futuro u ostavinskom postupku dopušteno podnošenje takozvane, kolokvijalno nazvane, revizije po dopuštenju, dakako ukoliko u prethodnom postupku Vrhovni sud u ulozi revizijskog predlagatelju dopusti podnošenje revizije po dopuštenju i ako su in concreto ispunjeni i svi ostali potrebni zakonski formalnopravni uvjeti odnosno pretpostavke za dopuštenost revizije po dopuštenju. Odnosno, drugim riječima kazano, podnošenje revizije u ostavinskom postupku moguće je samo u slučaju da revident u podnijetom prijedlogu za dopuštenje revizije vijeće revizijskog suda uvjeri da rješavanje ostavinskog postupka ovisi o rješavanju nekog procesnopravnog ili materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. PRAVNO SHVAĆANJE VRIJEDEĆE PRIJE STUPANJA NA SNAGU ZADNJIH NOVELA ZoN-a i ZPP-a
Prije stupanja na snagu posljednje Novele ZoN-a Vrhovni je sud primjenjivao pravno shvaćanje po kojem je u ostavinskom postupku bilo dopušteno podnošenje, kolokvijalno zvane, izvanredne revizije. Navedeno se pravno shvaćanje temeljilo odnosno baziralo na zakonskoj odredbi kojom je propisano da je ostavinski postupak po vrsti izvanparnični postupak u kojem se na odgovarajući način, dakle supsidijarno, primijenjuju odredbe ZPP-a[5]. U konkretnom slučaju, posrijedi je bila zakonska odredba kojom je bio reguliran institut takozvane izvanredne revizije[6]. Odnosno, drugim riječima kazano, s obzirom da po tadašnjem normativnom uređenju instituta revizije nije bilo dopušteno podnijeti takozvanu redovnu reviziju u ostavinskom postupku, bilo je dopušteno podnijeti izvanrednu reviziju ukoliko bi revident uvjerio članove vijeća Vrhovnog suda da odluka u postupku ovisi o rješavanju nekog procesnopravnog ili materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedeno je pravno shvaćanje, zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, glasilo: …U ostavinskom postupku protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje ili se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku već samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku[7]… Dakako, osim ovog zakonskog uvjeta odnosno pretpostavke revident je in cumulo morao ispuniti i druge formalnopravne pretpostavke odnosno uvjete da bi Vrhovni sud podnijetu izvanrednu reviziju ocijenio odnosno okarakterizirao dopuštenom i o njoj, potom, donio meritornu vrhovnosudsku odluku. Zaključno, nastavno citiramo relevantne fragmente obrazloženja odluka u kojima je zauzeto opisano odnosno navedeno pravno shvaćanje: 1. ...Revizija je dopuštena, ali nije osnovana. U ostavinskom postupku dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda RH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to na temelju odredbe čl. 190. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 - dalje: ZN/03), a prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 19. siječnja 2015. (Su-IV-19/2015)[8]... 2. …Revizija nije dopuštena. Prema odredbi čl. 175. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 - dalje: ZN), ostavinski postupak je izvanparnični postupak (st. 1.), a ako ZN nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 190. ZN propisano je da u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Odredbom čl. 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) propisano je da se u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu tog Zakona (st. 1.), a u postupcima iz st. 1. može se podnijeti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (st. 2.). Dakle, u ovoj pravnoj stvari protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o nasljeđivanju stranke mogu podnijeti samo izvanrednu reviziju. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose i u reviziji moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti, odnosno neosnovanosti…Sasvim suprotno, revidentica je reviziju sastavila kao redovnu reviziju podnesenu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u vezi s čl. 382. st. 1. ZPP zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene formalne zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP[9]…
4. PRIVREMENO PRAVNO SHVAĆANJE
Odredbom je članka 1. Novele ZoN-a 2019. promijenjena odredba čl. 190. Zakona na način da je njome brisan dio prijašnje odredbe koji je glasio ...osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti.... Dakle, nakon navedene normativne promjene odnosno intervencije gorenavedenom je zakonskom odredbom propisano da u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi. Evidentno i bjelodano u prvom razdoblju nakon stupanja na snagu nove zakonske odredbe pravno interpretirajući, a onda posljedično i primjenjujući u praksi, navedenu odredbu na način na koji ona glasi, Vrhovni je sud u više svojih odluka rješenjima odbacio prijedloge za dopuštenje revizije kao nedopuštene temeljem pravnog shvaćanja po kojem nakon stupanja na snagu gorenavedene zakonske odredbe u ostavinskom postupku više nije dopušteno podnositi nikakve izvanredne pravne lijekove, dakle ni izvanrednu reviziju. Nastavno citiramo relevantne fragmente obrazloženja dvaju takvih vrhovnosudskih odluka: 1. ...Zakonski nasljednik Ž. Š. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1977/2018. od 5. rujna 2019. Odredbom čl. 190. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi. Slijedom navedenog niti prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten. Stoga, valjalo je postupiti sukladno odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i odbaciti prijedlog kao nedopušten[10]... 2. …Prijedlog Z. C. za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten…Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba Z. C. kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prigovor Z. C. kao neosnovan te je u cijelosti održano na snazi rješenje vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ž. P. iz Z. Protiv tog rješenja Z. C. podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije. Prema odredbi čl. 190. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi. Budući da je navedenom odredbom ZN kao normom posebnog zakona koji je stupio na snagu 15. veljače 2019., izričito propisano da u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi, proizlazi kako protiv drugostupanjskih odluka donesenih u ostavinskim postupcima nakon 15. veljače 2019. revizija nije dopuštena. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Budući da protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja donesenog u ostavinskom postupku 12. veljače 2020. nije dopušteno podnošenje revizije, niti podneseni prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 190. ZN, reviziju odbaciti kao nedopuštenu, pa riješeno kao u izreci ovog rješenja[11]…
5. PRAVNI RAZLOZI ZA NAŠU SUGLASNOST S NOVOZAUZETIM PRAVNIM SHVAĆANJEM
Kako već rekosmo, vjerujemo da će biti pravnih teoretičara i praktičara koji neće biti suglasni s novozauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda o predmetnom pravnom pitanju. Oni će, naime, vjerojatno zastupati i braniti procesnopravno shvaćanje po kojem je zakonska odredba koja regulira pravo na podnošenje izvanrednih pravnih lijekova u ostavinskom postupku, pa tako i revizije, sasvim jasna, konkretna, određena i precizna u smislu da jasno propisuje nemogućnost podnošenja bilo kakvih izvanrednih pravnih lijekova. Postoji više razumnih, opravdanih, logičnih i pravno utemeljenih razloga za zauzimanje i zastupanje takvog opozitnog pravnog shvaćanja od kojih ćemo mi za potrebe ovog rada individualizirati odnosno apostrofirati dva temeljna odnosno bazična. Prvi od njih leži u činjenici da su izričaj i stilizacija zakonske odredba koja normira nemogućnost podnošenja izvanrednih pravnih lijekova u ostavinskom postupku doista tako konkretni, jasni i precizni da gotovo i ne ostavljaju prostora ni mogućnosti drukčije pravne interpretacije osim interpretacije po kojoj, jednostavno, u ostavinskom postupku nije dopušteno podnijeti bilo koji izvanredni pravni lijek. Drugi jaki i važni pravni razlog, po nama, leži u činjenici da je navedena odredba ZoN-a u odnosu na relevantne odredbe ZPP-a odredba specijalnog propisa pa bi, slijedom te činjenice, kod procjene pravnog primata u konkurenciji navedenih dvaju odredbi trebalo primijeniti pravno načelo lex specialis derogat legi generali. Međutim, unatoč i uprkos navedenim jakim pravnim razlozima za zauzimanje opozitnog pravnog shvaćanja, mi smo se ipak odlučili za suglasnost s novozauzetim pravnim shvaćanjem iz razloga koje argumentiramo i elaboriramo nastavno. Naime, prvo, mi smo pristalice teleološke odnosno ciljne interpretacije pravnih propisa kod koje primarno na umu treba imati mens legislatoris i ratio legis. Zbog toga smo si dali malo truda i istražili razloge noveliranja navedene zakonske odredbe. Na taj smo način, drugo, kako uvidom u obrazloženje Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o nasljeđivanju, tako i uvidom u način na koji su predlagatelji Novele ovu normativno izmjenu obrazlagali i objašnjavali pred radnim tijelima Hrvatskog sabora dok se zakon još nalazio u zakonodavnom postupku odnosno proceduri u dva čitanja, utvrdili da je intencija odnosno namjera zakonodavca bila pravna harmonizacija navedene zakonske odredbe s činjenicom da je ostavinski postupak izvanparnični postupak, činjenicom da do dan danas nije donesen novi zakon o izvanparničnom postupku i, naposljetku, činjenicom da, posljedično tome, u tom postupku nije moguće podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao izvanredni pravni lijek. Slijedom toga smatramo, a vjerujemo da je do takvog zaključka došao i Vrhovni sud nakon relativno kratkog vremenskog intervala u kojem je primjenjivao pravno shvaćanje koje smo kolokvijalno nazvali privremenim, da bi rigidno formalno odnosno striktno gramatičko pravno interpretiranje izmijenjene zakonske odredbe bilo pogrešno, pa čak i predstavljalo svojevrsni ekcesivni formalizam. Stoga smo se, smatrajući da intencija zakonodavca nipošto nije bila onemogućiti pravo na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije odnosno revizije po dopuštenju u ostavinskom postupku, nego samo izvršiti navedenu normativnu harmonizaciju, pravno priklonili novozauzetom pravnom shvaćanja revizijskog suda o ovom pravnom pitanju držeći, in ultima linea, da bi ustrajanje i inzistiranje na pravnom shvaćanju kojeg smo kolokvijalno nazvali privremenim, dakle shvaćanju po kojem u ostavinskom postupku nije dopušteno podnositi nikakve izvanredne pravne lijekove, predstavljalo i povredu prava na pristup revizijskom sudu kao dijela ustavnog[12] i konvencijskog[13] prava na pravično suđenje.
6. ZAKLJUČAK
Vrhovni je sud na odjelnoj sjednici Građanskog odjela zauzeo novo procesnopravno shvaćanje vezano uz pravo na podnošenje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka u ostavinskom postupku. Naime, nakon što je najviši državni sud, nakon posljednje Novele ZoN-a iz 2019., jedno kraće vrijeme u praksi primjenjivao pravno shvaćanje po kojem u ostavinskom postupku nije dopušteno podnositi nikakve pravne lijekove, pa tako ni reviziju, u novozauzetom je pravnom shvaćanju zauzeo stav po kojem se nakon navedene zakonske Novele u ostavinskom postupku revizija može podnijeti prema odredbama ZPP-a. Odnosno, drugim riječima kazano, po novom pravnom shvaćanju u ostavinskom je postupku dopušteno podnijeti reviziju po dopuštenju, dakako ukoliko vijeće Vrhovnog suda u prethodnom postupku predlagatelju odnosno revidentu dopusti podnošenje revizije po dopuštenjz temeljem pravnog stava da odluka u postupku ovisi o rješavanju nekog procesnopravnog ili materijalnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
[1] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-IV-16/2021-5 od 01. ožujka 2021.
[2] Zakon o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19)
[3] Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nasljeđivanju (NN 14/19)
[4] Zakon o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (NN 70/19)
[5] ZPP, čl. 175.
[6] Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog Suda), čl. 382/2.
[7] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Su-IV-19/2015 od 19. siječnja 2015.
[8] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-592/2019-2 od 13.veljače 2019.
[9] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3070/2015-2 od 13. prosinca 2017.
[10] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revd-3151/2020-2 od 28. listopada 2020.
[11] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revd-1539/2020-2 od 08. srpnja 2020.
[12] Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14), čl. 29.
[13] Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 -proćišćeni tekst, 8/99 -ispravak, 14/02 i 1/06), čl. 6.1.