Članak objavljen na pravnom portalu IUS INFO
U tuzemnoj se pravnoj praksi, doduše prilično rijetko, mnogo rjeđe nego u nekim drugim državama i gradovima, javlja materijalnopravno pitanje odgovornosti za naknadu štete koju oštećenicima pričine psi ili mačke lutalice odnosno tzv. slobodnoživuće mačke.
odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.
Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,
Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.
Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.
ODGOVORNOST ZA NAKNADU ŠTETE PRIČINJENE OD PASA ILI MAČAKA LUTALICA
- UVOD
U tuzemnoj se pravnoj praksi, doduše prilično rijetko, mnogo rjeđe nego u nekim drugim državama i gradovima, javlja materijalnopravno pitanje odgovornosti za naknadu štete koju oštećenicima pričine psi ili mačke lutalice odnosno tzv. slobodnoživuće mačke. Zato ćemo u ovom radu prezentirati mjerodavne propise koji reguliraju ovu materiju i na temelju istih identificirati pravne subjekte deliktno odgovorne za naknadu štete kod takvih štetnih događaja, te naznačiti moguće kriterije njihove odštetnopravne odgovornosti. Zaključno uvodno, tek za ilustraciju koliki je to problem u nekim drugim državama, navodimo podatak da je u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, Kantonu Sarajevo, u prvih 8 mjeseci prošle godine zabilježeno čak 678 ugriza odnosno napada pasa lutalica na čovjeka ili cca 85 ugriza mjesečno[1].
- DEFINICIJA PSA ILI MAČKE LUTALICE ODNOSNO SLOBODNOŽIVUĆE MAČKE
Zakonom o zaštiti životinja[2] nisu definirani psi ili mačke lutalice, ali isti sadrži definicije napuštene i izgubljene životinje. Izgubljena životinja je, tako, Zakonom definirana kao životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži, a napuštena životinja kao životinja koju je posjednik svjesno napustio[3]. Nadalje, Zakon obvezuje posjednika izgubljene životinje na dužnost da njezin nestanak prijavi skloništu za životinje u roku od 3 dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa, dok je nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje koje mora osigurati skupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, a ako se odmah ne može utvrditi njihov vlasnik, i njihov smještaj[4]. Konačno, normirano je da obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave, dakle općine i gradovi, koje putem svojih predstavničkih tijela i u skladu s njihovim općim aktima ujedno propisuju uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjete i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama[5]. Ergo, općine i gradovi su temeljem gorenavedene zakonske odredbe obvezne donijeti podzakonske propise kojima se na toj normativnoj razini detaljno razrađuje navedena materija. Gradsko je vijeće Grada Rijeke, primjerice, predmetnu materiju propisalo Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa, te načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama[6]. Navedena Odluka donosi definicije izgubljene i napuštene životinje identične onima zakonskima, ali i definira pse i mačke lutalice odnosno slobodnoživuće mačke kao životinje kojima je posjednik nepoznat i o kojima se nitko ne brine[7]. Nastavno, ista normira da skupljanje, prevoženje i smještaj neupisanih pasa nepoznatih posjednika, mačaka lutalica i drugih napuštenih i izgubljenih životinja obavlja sklonište za životinje na najprikladniji način, primjenom odgovarajuće opreme i bez zlostavljanja, sukladno propisima o zaštiti životinja, da se s istima postupa sukladno mjerodavnim propisima, te da troškove njihovog skupljanja, prevoženja, smještaja u sklonište za životinje i nad njima provedenih veterinarsko - zdravstvenih mjera podmiruje posjednik životinje ako je poznat ili se njegov identitet naknadno utvrdi, a u protivnom se ti troškovi podmiruju iz gradskog proračuna[8]. Konačno, istom je propisano da se ugovorom sklopljenim između Grada Rijeke i skloništa za životinje reguliraju međusobni odnosi i visina naknade za poslove koje obavlja sklonište za životinje[9], uz opasku da je materija uvjeta koje moraju zadovoljavati skloništa za životinje normirana odredbama Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi[10].
- DELIKTNA ODGOVORNOST JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE ODNOSNO GRADOVA I OPĆINA
Dakle, iz gorenavedenih odredaba Odluke, kao i sličnih ili čak identičnih odluka drugih jedinica lokalne samouprave kojima je regulirana ova materija, proizlazi deliktna odnosno odštetnopravna odgovornost gradova i općina za naknadu štete koju na njihovom području oštećenicima pričine psi ili mačke lutalice jer su iste, naime, ex lege dužne donijeti podzakonske propise kojima normiraju ovu materiju i, među inim, propisuju način postupanja s psima ili mačkama lutalicama za čije su zbrinjavanje mjerodavna skloništa za životinje koja s jedinicama lokalne samouprave kontraktualno reguliraju međusobna prava i obveze. Dakle, primjerice, ukoliko neki oštećenik pretrpi štetu zbog ugriza psa lutalice, sraza vozilom u pokretu s mačkom lutalicom ili na bilo koji drugi naćin koji je produkt propusta jedinice lokalne samouprave da pse i mačke lutalice zbrine u skladu s mjerodavnom zakonskom i podzakonskom regulativom, za naknadu iste odgovorna je upravo ta jedinica lokalne samouprave po općim propisima obveznog prava, dakle sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima[11] u vezi s gorenavedenim odredbama ZZZ-a i odredbama odluke pojedine jedinice lokalne samouprave koja normira ovu materiju. Nastavno citiramo bitne fragmente odluka Vrhovnog suda u kojima je deklarirano gorenavedeno pravno shvaćanje: 1. …Štetni se događaj odigrao na način da je pas "pit bull" pasmine bez kontrole vlasnike (koji nije utvrđen) na ulici napao i ugrizao tužitelja, te mu nanio teške tjelesne ozljede (ranu razderotinu od ugriza na desnoj podlaktici, nagnječenje i razdor mišića flexora i extenzora, prstiju desne šake, nagnječenje arterije i živca u ulnarisa desne podlaktice i psihički stres). Pas nije imao ni ogrlicu ni markicu i u postupku nije utvrđeno tko je vlasnik psa koji je ozlijedio tužitelja. Sudovi su obvezali tuženika Grad Zagreb na naknadu štete, jer se radi o psi lutalici, a tuženik odgovara za štetu uzrokovanu po psu (ili mački) lutalici u smislu odredbe čl. 25. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 52/91) i čl. 22. st. 2. Odluke o držanju pasa i postupanju sa psima i mačkima lutalicama ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 7/92). Nije u pravu tuženik kada u reviziji osporava svoju odgovornost za štetu uzrokovanu po psu lutalici. Grad je odgovoran za štetu počinjenju po životinji koja luta, a čiji vlasnik je nepoznat, jer je u smislu citirane odluke obvezan hvatati, te čuvati ili usmrtiti odnosno obavijestiti o tome (kad nije utvrđen vlasnik) Društvo za zaštitu životinja[12]… 2. …Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu u iznosu od 144. 000,00 kuna koju je pretrpio uslijed toga što je dana 17. travnja 1997. godine napadnut i izgrizen u Sesvetama od psa lutalice. U postupku je utvrđeno da je tužitelja zaista napao pas lutalica i nanio mu tjelesne ozljede. Sporno je pravno pitanje odgovara li za štetu tužena Republika Hrvatska. Pravilno je postupio drugostupanjski sud kada je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev prema tuženoj Republici Hrvatskoj. Poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u smislu čl. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti («Narodne novine» broj 52/91, 64/91, 26/93. i 29/94. – dalje: ZZZŽVD), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, obavlja Hrvatski veterinarski zavod u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i veterinarske stanice koje se osnivaju za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti za područja općina, a pojedine poslove mogu obavljati i druga veterinarska poduzeća te veterinari samostalno osobnim radom. Prvostupanjski sud nalazi da je tužena Republika Hrvatska odgovorna za štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom državnih upravnih tijela, a to je u ovom slučaju Hrvatski veterinarski zavod koji je u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Hrvatski veterinarski zavod obavlja, međutim, dijagnostičke, analitičke i druge poslove u zdravstvenoj zaštiti i veterinarskoj djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 60. st. 1. ZZZŽVD), a koji su to poslovi pobliže je određeno u čl. 61. ZZZŽVD. Među tim poslovima nije naveden i posao zbrinjavanja pasa lutalica. Veterinarska stanica osniva se za područje općine, a iznimno se može osnovati i za područje više općina (čl. 69. st. 1. ZZZŽVD), a u obavljanju djelatnosti na području za koje je osnovana, između ostalog, poduzima veterinarsko - sanitarne mjere za zaštitu i poboljšanje ljudskog okoliša, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju (čl. 70. st. 1. toč. 9. i 10. ZZZŽVD). Uvjete i način držanja pasa te o načinu postupanja sa neregistriranim psima kao i psima i mačkama lutalicama propisuje općinska skupština (čl. 25. st. 6. ZZZŽVD), a odredbom čl. 4. st. 2. tada važećeg Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave («Narodne novine» broj 75/93) propisano je da te poslove obavlja općinsko ili gradsko vijeće. Javne potrebe o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti koje se financiraju iz prihoda općine čini i zaštita ljudskog okoliša, a to obuhvaća i «hvatanje, izolacija i eutanazija pasa i mačaka lutalica» (čl. 92. toč. 1. al. 3. ZZZŽVD). Tužena Republika Hrvatska nije odgovorna za nastalu štetu jer šteta nije nastala nepravilnim ili nezakonitim radom njezinih tijela, s obzirom da iz citiranih odredbi ne proizlazi da je briga o psima lutalicama (hvatanje, izolacija i eutanazija) zadatak Hrvatskog veterinarskog zavoda ili nekog drugog tijela tužene[13]…
- KRITERIJ PO KOJEM JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE ODGOVARAJU KOD NAKNADE PREDMETNIH ŠTETA
Kod predmetnih se štetnih događaja nameće pitanje odgovaraju li jedinice lokalne samouprave, ukoliko se spor ne razriješi vansudskim putem, u svojstvu odgovornih osoba, po načelu kauzaliteta ili po načelu predmnijevane krivnje. Primjerice, u jednoj je svojoj relativno novijoj odluci Županijski sud u Bjelovaru zauzeo pravno shvaćanje da pas lutalica nije opasna stvar i posljedično odgovornost prosuđivao po načelu predmnijevane krivnje obrazloživši svoju odluku o tom pravnom pitanju na sljedeći način: …Ovaj sud drugog stupnja prihvaća zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj odgovornosti za nastanak štete, s tim da tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje, a na po objektivnom kriteriju kako to zaključuje sud prvog stupnja. Slijedom toga ne prihvaćaju se naprijed navedene žalbene tvrdnje tuženika, jer za njih nema uporišta ni u provedenim dokazima i činjenicama koje sud utvrđuje na temelju tih dokaza, a ni u relevantnim pravnim normama koje se na konkretan slučaj imaju primijeniti. Naime, obzirom na odredbu čl. 56. st. 5. i odredbu čl.58. st.4. Zakona o zaštiti životinja (NN broj 135/06 – u daljnjem tekstu: ZZŽ), obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti je tuženika kao jedinice lokalne samouprave, pa je on i odgovoran za obavljanje tih poslova. Obavljanje tih poslova jedinica lokalne samouprave može sama organizirati, a može ih ugovorom povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi, no time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju navedenih poslova, a kao što to zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika, izraženi stav suda prvog stupnja, glede ugovora o povjeravanju obavljanja higijeničarske službe Veterinarskoj stanici P., ne samo da je jasan, nego je i pravilan. Točno je utvrđenje suda da se pas, koji se kreće bez nadzora, može smatrati opasnom stvari, no unatoč tome, pogrešan je zaključak suda da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po objektivnom kriteriju primjenom odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO/05, već tuženik odgovara po principu presumirane krivnje sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i st. 2. ZOO/05. Naime, za štete od opasne stvari ili opasne djelatnosti prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO/05, tj. prema objektivnom kriteriju, odgovara vlasnik te opasne stvari, odnosno osoba koja obavlja neku opasnu djelatnost (čl. 1064. ZOO/05), a tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara kao vlasnik psa, a ni komunalna djelatnost u okviru koje se nalaze i poslovi zbrinjavanja napuštenih pasa ne može se smatrati opasnom djelatnošću, pa slijedom toga nema utemeljenja za njegovu odgovornost prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO/05. Isto tako, ne postoje uvjeti za odgovornost tuženika po objektivnom kriteriju ni prema odredbi čl. 1045. st.4. ZOO/05, jer ni jednom zakonskom odredbom nije ustanovljena takva odgovornost u obavljanju poslova zbrinjavanja napuštenih životinja. Dakle, za štete koje druge osobe pretrpe u svezi sa obavljanjem poslova zbrinjavanja napuštenih životinja jedinica lokalne samouprave odgovara po principu presumirane krivnje, sukladno odredbama čl. 1045. st.1. i st.2. ZOO/05, no u konkretnom slučaju pogrešan zaključak suda o odgovornosti bez obzira na krivnju nije bio od utjecaja na konačnu odluku o odgovornosti tuženika za štetu tužitelja[14]… Citirano obrazloženje, u kontekstu kriterija odgovornosti, smatramo prekazuističkim i pretjeranim normativnim formalizmom. Naime, točno je da jedinica lokalne samouprave nije vlasnik pasa lutalica i da djelatnost zbrinjavanja istih nije opasna djelatnost a, uzgred budi rečeno, nije ni komunalna djelatnost[15]. U već poviše citiranoj odluci, doduše nešto starijoj, Vrhovni je sud zauzeo pravno shvaćanje da je pas lutalica opasna stvar i da stoga odgovornost treba prosuđivati po načelu kauzaliteta, bez obzira na krivnju: …Štetni se događaj odigrao na način da je pas "pit bull" pasmine bez kontrole vlasnika (koji nije utvrđen) na ulici napao i ugrizao tužitelja, te mu nanio teške tjelesne ozljede (ranu razderotinu od ugriza na desnoj podlaktici, nagnječenje i razdor mišića flexora i extenzora, prstiju desne šake, nagnječenje arterije i živca u ulnarisa desne podlaktice i psihički stres). Pas nije imao ni ogrlicu ni markicu i u postupku nije utvrđeno tko je vlasnik psa koji je ozlijedio tužitelja…Pas lutalica pasmine "pit bull" (to su – kako je opće poznato – vrlo opasni psi koji napadaju ljude), predstavlja opasnu stvar, te za štetu koju počini (a nije utvrđen vlasnik) odgovara grad koji je dužan brinuti se o psima lutalicama u smislu citiranih odredaba Zakona i Odluke, a po dredbi čl. 174. Zakona o obveznim odnosima[16]… Po našem se, pak, materijalnpopravnom shvaćanju kod predmetnih štetnih događaja odgovornost jedinica lokalne samouprave može prosuđivati po oba gorenavedena kriterija ovisno o činjeničnim okolnostima in concreto. Naime, u slučaju kad pas lutalica napadne oštećenika i prouzroči mu tjelesne ozljede on se nesumnjivo, nedvojbeno i neupitno mora smatrati opasnom stvarju, a jedinica lokalne samouprave odgovarati po kriteriju objektivne odgovornosti. Međutim, primjerice, kada pas lutalica uđe u nečije dvorište ili smočnicu i vlasniku pojede hranu na taj mu način pričinjajući imovinsku štetu tada, po našem mišljenju, isti ne predstavlja opasnu stvar pa odgovornost treba prosuđivati po kriteriju predmnijevane krivnje. Kao zanimljivost u ovom kontekstu navodimo da je, primjerice, Grad Pula u Odluci o uvjetima i na načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa, te postupanju s napuštenim i izgubljenim životinjama[17] definirao kakav se pas smatra opasnim na način da je posrijedi pas koji može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa, ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom[18]. Zaključno, pripominjemo da šteta iz predmetnih štetnih događaja može biti imovinska, neimovinska ili in cumulo oboje, da se ista može naknaditi ili vansudski, sklapanjem ugovora o nagodbi[19], ili sudskim putem u kojem je slučaju aktivno procesno legitimiran oštećenik, a pasivno grad ili općina na čijem je području šteta pričinjena.
5. ZAKLJUČAK
Za naknadu štete koju prouzroče psi ili mačke lutalice deliktno su odgovorne jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, na području kojih je šteta pričinjena. Pravno uporište njihove odgovornosti nalazi se u mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti životinja koje iste obvezuju na organizaciju skupljanja i smještaja pasa ili mačaka lutalica u skloništa za životinje, osnivanje i financiranje potonjih, te donošenje podzakonskih propisa kojima se normiraju uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjeti i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama. Hoće li u konkretnom slučaju jedinice lokalne samouprave oštećeniku odgovarati po načelu kauzaliteta ili načelu predmnijevane krivnje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja temeljem kojih se prosuđuje mogu li se u istima psi ili mačke lutalice u pravnom smislu smatrati opasnom stvari ili ne.
[1] Izvor: www.oslobodjenje.ba
[2] Zakon o zaštiti životinja (NN 135/06, 37/13 i 125/13), dalje ZZŽ
[3] ibid., čl. 3/1. t. 7. i 12.
[4] ibid., čl. 56.
[5] ibid., čl. 56/5. i 58/4.
[6] Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa, te načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine PGŽ 44/09 i 4/14)
[7] ibid., čl. 2/1. t. 4.
[8] ibid., čl. 18. – 20.
[9] ibid., čl. 23., Grad Rijeka je Ugovor o skloništu za životinje sklopio s Veterinarskom stanicom Rijeka d.o.o.
[10] Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi (NN 110/04, 121/04 i 29/05)
[11] Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)
[12] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2745/1998-2
[13] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1078/2003-2
[14] Županijski sud u Bjelovaru, Gž 359/2009-2
[15] Zakon o komunalnom gospodarstvu(NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 90/13, 153/13, 147/14 i 36/15), čl. 3/1. t. 1. – 11.
[16] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2745/1998-2
[17] Odluka o uvjetima i na načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i nač inu držanja vezanih pasa, te postupanju s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine Grada Pule 7/09)
[18] ibid., čl. 2/1. t. 10.
[19] ZOO, čl. 150. – 159.