Orijentacijski kriteriji pravičnih novčanih naknada neimoinske štete - potreba hitne revizije

20 srpnja, 2016

Članak objavljen u časopisu Pravnici u gospodarstvu broj 04 za 2016.

Proteklo je gotovo već 14 godina od kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske, 29. studenog 2002., na sjednici Građanskog odjela donio, punim imenom, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične

KRAJNJE JE VRIJEME DA VRHOVNI SUD DONESE NOVE ORIJENTACIJSKE KRITERIJE ZA ISPLATU PRAVIČNIH NOVČANIH NAKNADA OSNOVOM PRETRPLJENE NEIMOVINSKE ŠTETE

  1. UVOD

Proteklo je gotovo već 14 godina od kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske, 29. studenog 2002., na sjednici Građanskog odjela donio, punim imenom, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete[1]. Navedeni se kriteriji u praksi, radi duljine naziva, u pravilu kolokvijalno nazivaju samo Orijentacijski kriteriji pa ćemo i mi u ovom radu, kratkoće radi, rabiti taj naziv. U kontekstu istih, prvo ćemo ponešto reći o njima pokrjepljujući to relevantnom judikaturom, a potom iznijeti i argumentirati naše mišljenje o esencijalnim razlozima zbog kojih Vrhovni sud, što je moguće prije, treba donijeti nove orijentacijske kriterije.

  • ORIJENTACIJSKI KRITERIJI IZ 2002.

Vrhovni je Sud već u uvodnoj rečenici obrazloženja Orijentacijskih kriterija jasno, nedvosmisleno, konkretno i nedvojbeno naznačio njihovu svrhu i cilj, a to je ujednačena primjena odredbe čl. 200/1. tadavrijedećeg Zakona o obveznim odnosima[2] kojoj odgovara odredba čl. 1100/2. sadavrijedećeg Zakona o obveznim odnosima[3]. Jer, i tada i sada, ujednačena primjena prava, in concreto materijalnog, ustavna[4] je i zakonska[5] obveza najvišeg suda. Drugo, veoma važno, izrijekom je, putem formulacije po kojoj Orijentacijski kriteriji …ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade nego u primjeni rečenog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade…, dao do znanja parničnim sudovima da im isti, nomen est omen, trebaju služiti samo kao orijentir, putokaz, smjernica ili smjerokaz pri određivanju iznosa pravičnih novčanih naknada, ali da potonje konačno trebaju odmjeriti uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu pravične naknade jer u protivnom ista može biti - nepravična. Nažalost, parnični sudovi se, temeljem praktičnog iskustva rekli bi velika većina njih, ali često i punomoćnici stranaka, ne pridržavaju gorecitirane preporuke odnosno pravnog shvaćanja nego naknade obračunavaju i odmjeravaju automatski i mehanički, dakle upravo opozitno preporuci najvišeg Suda, pa je isti u obrazloženjima brojnih vrhovnosudskih odluka morao opetovano obrazlagati navedeno pravno shvaćanje. Radi potkrjepe navedene tvrdnje nastavno citiramo relevantne fragmente dvije takve odluke: 1. …Kraj utvrđenih pravno relevantnih činjenica, o kojima ovisi visina naknade nematerijalne štete prvotužitelja, koje su pobliže navedene i svestrano ocijenjene u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi, dosuđene naknade za svaki pojedini vid nematerijalne štete ukazuju se pravičnim novčanim naknadama."Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., na koje se tuženik poziva u reviziji, i po svom nazivu i sadržaju samo su orijentacijski, što znači da u svakom konkretnom slučaju dosuđena naknada mora biti individualizirana i primjerena okolnostima tog slučaja. U spornom slučaju, upravo s obzirom na te dodatne kriterije, koji su svi navedeni i ocijenjeni u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi, dosuđena naknada primjerena je pravična novčana naknada[6]… 2. …Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda doneseno na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002. kad su razmatrani i prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“, predstavlja kako sama riječ „orijentacijski“ ukazuje na takve kriterije koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Pri tome kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 200. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja[7]… Posljedično citiranom, Vrhovni je Sud odbacio bezbrojne tzv. izvanredne revizije u kojima su nezadovoljne stranke kao materijalnopravno pitanje navodno važno za jedinstvenu primjenu materijalnog prava i ravnopravnost sviju u primjeni istog postavljali pitanje vezanosti parničnog suda za Orijentacijske kriterije[8]. Treće, u uvodnom je obrazloženju kriterija Vrhovni sud akcentirao da se primjenjuju na sve parnične sudove u svim stupnjevima suđenja, podsjetio na pravne stavove svog Građanskog odjela od 30. ožujka 1987. i, zaključno, napomenuo da su iznosi naknada izraženi u EUR u HRK preračunati po tečaju od 7,43 kune za euro koji je vrijedio na dan njihovog donošenja. Predzadnje, četvrto, napominjemo da Orijentacijski kriteriji daju smjernice za odmjeravanje pravičnih novčanih naknada osnovom 6 štetnih vidova, pretrpljenog straha, pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženja, pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika, pretrpljenih duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe[9] i pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Za primijetiti je, stoga, da njima nisu obuhvaćeni svi štetni vidovi nematerijalne štete po ZOO/78, primjerice duševni bolovi zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti kao prava osobnosti. Zaključno, peto, uz orijentacijske sume pravičnih novčanih naknada Vrhovni je Sud uz svaki štetni vid, citirajući svoja zauzeta pravna shvaćanja, apostrofirao i brojne dodatne kriterije i okolnosti koje parnični sudovi moraju uzeti u obzir kod odmjeravanja naknade osnovom pojedinog štetnog vida.

  • NAŠE MIŠLJENJE ORIJENTACIJSKIM KRITERIJIMA IZ 2002.

Generalno, smatramo da su Orijentacijski kriteriji postigli odnosno polučili namjeravani cilj i svrhu jer su poprilično ujednačili judikaturu u kontekstu visine naknada koje se odmjeravaju osnovom pojedinih kvalifikatornih okolnosti za naknadu neimovinske štete. Odnosno, drugim riječima, nakon što se izvede dokaz vještačenjem/ima, svi parnični participanti mogu okvirno znati kolike će naknade osnovom pojedine kvalifikatorne okolnosti naknade neimovinske štete u konačnici biti odmjerene. Dakako, polučili bi još bolji efekt i uspjeh da ih se, kako smo već akcentirali, pojedini parnični sudovi ne pridržavaju mehanički umjesto da kreativnijim pristupom pri odmjeravanju pravičnih novčanih naknada uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, poglavito kod štetnih događaja koji se rapidno, trajno i ireparabilno reflektiraju na oštećenikovo zdravlje. S nama se, uostalom, slaže i predsjednik Vrhovnog suda koji je o njima na jednom izlaganju iz 2010. rekao: …Vrhovni sud RH je donio pravno shvaćanje, i to pred više godina, o orijentacijskim kriterijima za dosuđenje naknade neimovinske štete. Što je želio Vrhovni sud te 2002. godine? Želio je ujednačiti sudsku praksu, osigurati ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom i smanjiti broj predmeta u sporovima i stvoriti uvjete da se što više sporova rješava izvansudski između osiguratelja i oštećenih osoba. Kako je saživio u praksi taj dio orijentacijskih kriterija? Mislimo da je nakon onih "porođajnih" muka koje su prisutne u svakom takvom dokumentu, ovaj kriterij pokazao da je dobar instrument ujednačavanja sudske prakse, iako moramo priznati da je bilo problema. Bilo je problema shvaćanja ovoga kriterija kao cjenika koji se u nekim uvjetima gotovo slijepo primjenjivao, ali to su bile početne muke kojih smo se, nadam se, riješili. Jesu li navedeni orijentacijski kriteriji prihvaćeni? Možemo reći da jesu. Služe li ujednačavanju sudske prakse? Isto tako mislim da možemo reći da služe ujednačavanju sudske prakse. Ali naravno, uvijek treba težiti k još boljoj izradi, odnosno primjeni tih kriterija u praksi. To je jedno živo tkivo koje se svakako i mijenja, a i individualizirati štetu, kao što znate i sami, nije lako[10]Referirajući se na citirano, opetujemo da smo suglasni da su kriteriji u velikoj mjeri ujednačili judikaturu, ali ako im je cilj bio i, kako navodi predsjednik najvišeg Suda, smanjiti broj parnica odnosno povećati broj nagodbi, sudskih ili vansudskih, onda konstatiramo da su u tom dijelu doživjeli fijasko i debakl. Dr. sc. Maja Bukovac Puvača, također, dijeli naše mišljenje o pretežito mehaničkoj primjeni kriterija tvrdnjom po kojoj je …teško, međutim, ne primijetiti da se sudovi teško odupiru porivu primjene Orijentacijskih kriterija čistim automatizmom, čemu svjedoči niz presuda u kojima se pravična novčana naknada dosuđivala točno u onim iznosima koji su u njima navedeni, bez obzira na okolnosti konkretnih slučajeva[11]Naposljetku, držimo na kraju potrebnim dometnuti da Orijentacijski kriteriji nisu pravni izvor odnosno pravno vrelo što je u obrazloženju jedne od svojih odluka jasno deklarirao i sam Vrhovni sud: …U podnesenoj reviziji revident je postavio materijalnopravno pitanje u svezi pravilne primjene odredbe čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO-a): je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu primjene kriterija iz čl. 200. ZOO-a prilikom određivanja visine pravične novčane naknade za pojedine vidove nematerijalne štete podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002. Prema shvaćanju ovoga suda, iako se postupovno i materijalno pravo mora jedinstveno primjenjivati na jedinstvenom pravnom području Republike Hrvatske, jer se i tako osigurava ravnopravnost građana na tom području, po revidentu postavljeno pravno pitanje ovaj sud ne prihvaća važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, u odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje valja imati na umu da sudovi prilikom odlučivanja o visini naknade za nematerijalnu štetu moraju, a na temelju odredbe čl. 200. st. 2. ZOO-a, voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Sukladno tome, a obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje naknade nematerijalne štete - pošto se ista utvrđuje ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, visina utvrđene naknade se mora kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode: ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika. Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji) prihvaćeni u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenoga 2002. su doneseni na temelju tih smjernica, sve kako bi se njihovom primjenom ujednačili kriteriji kod odlučivanja o toj naknadi. U njima je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio samo načelna (orijentacijska) stajališta o uvjetima u kojima bi određena naknada mogla biti pravična (stajališta građena i na praksi: na odlukama koje je donio), pa ih sudovi ne mogu primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade. Ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete, a suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti: da budu „orijentacijski“, a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema „svim (individualiziranim) okolnostima slučaja“ i prema navedenim smjernicama iz odredbi čl. 200. ZOO-a, što im nije ni bio cilj. Polazeći od takvog shvaćanja Orijentacijskih kriterija, drugostupanjska presuda ne može biti predmetom pobijanja izvanrednom revizijom uz obrazloženje da je njome utvrđena naknada nematerijalne štete koja tim kriterijima nije predviđena i koja je viša od naknade utvrđene u drugim odlukama revizijskog suda - jer se takvo obrazloženje svodi na samo subjektivnu procjenu o visini naknade koja bi trebala pripasti oštećenoj (tužiteljici), odnosno na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava - koji sam po sebi ne predstavlja „važan“ razlog predviđen odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a za dopuštenost takve revizije[12]

  • GLAVNI RAZLOZI ZA DONOŠENJE NOVIH KRITERIJA

U ovom ćemo radu akcentirati i individualizirati samo dva, po našem mišljenju, esencijalna i kapitalna razloga zbog kojih najviši Sud čim promptnije treba donijeti nove orijentacijske kriterije. Prvi je razlog inflacija. Inflacija u ekonomskom smislu je, per definitionem, proces kontinuiranog rasta cijena odnosno kontinuiranog opadanja vrijednosti novca kao posljedice neravnoteže u gospodarstvu[13]. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku[14] inflacija je u vremenskom intervalu od studenog 2002. do travnja 2016. in cumulo iznosila 32,4%. Dakle, drugim riječima, oštećenik danas, primjerice, osnovom orijentacijske pravične novčane naknade od 370,00 HRK po danu trpljenja jakih fizičkih bolova može kupiti za gotovo trećinu dobara i usluga manje nego što je to mogao kad su Orijentacijski kriteriji doneseni jer je HRK toliko izgubila na vrijednosti u gorenavedenom periodu. Po našem su mišljenju orijentacijske sume naknada osnovom nekih kvalifikatornih okolnosti, primjerice pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, poglavito kod najteže vrste i stupnja invaliditeta, bile preniske još u trenutku donošenja, a sada je inflacija vrijednost istih dodatno smanjila za gotovo trećinu što je, po našem mišljenju, neprihvatljivo i inegzistentno, kako za nas, tako i za neke ine autore i kolege[15]. Drugi je razlog što je u međuvremenu na snagu stupio ZOO/2005 u kojem je akceptirana objektivna koncepcija neimovinske štete po kojoj je neimovinska šteta povreda prava osobnosti[16], a broj je potonjih neograničen jer nije normiran u formi numerus claususa. Stoga, naravno, ni u eventualnim novim ili nadopunjenim i upotpunjenim sadašnjim kriterijima neće moći biti obuhvaćeni svi štetni vidovi, ali bi svakako, po našem mišljenju, uz sadašnje, trebali sadržavati i orijentacijske kriterije za odmjeravanje pravičnih novčanih naknada zbog povrede prava na slobodu[17], prava osobnosti pravne osobe[18], orijentacijsku odnosno okvirnu pravičnu novčanu naknadu na koju vjerovnik ima pravo zbog dužnikove povrede ugovora[19] i slično.

5. ZAKLJUČAK

Proteklo je već mnogo godina, po nama previše, od kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske, s ciljem ujednačavanja judikature u odmjeravanju pravičnih novčanih naknada osnovom pretrpljene neimovinske štete, 29. studenog 2002., na sjednici Građanskog odjela donio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete. Oni su, po našem mišljenju, načelno postigli namjeravani i željeni učinak, uz opasku da ih još previše parničnih sudaca[20] i sudova svih instanci primjenjuje s previše automatizma i premalo kreativnosti, često ne uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti koje utječu na odmjeravanje pravične novčane naknade in concreto. Nadalje, smatramo da je krajnje vrijeme da najviši Sud donese nove kriterije, kako zato jer je inflacija za cca trećinu realno obezvrijedila orijentacijske sume naknada pa orijentacijske iznose istih treba harmonizirati s inflatornim kretanjima, tako i zato jer bi novi ili upotpunjeni kriteriji morali sadržavati orijentacijske sume naknada za neke štetne vidove kojih u gorenavedenim kriterijima nema.


[1] Osim u bazi judikature Vrhovnog suda Orijentacijski se kriteriji mogu pronaći na poveznici http://www.iusinfo.hr/UsefulDocs/Content.aspx?SOPI=DDHR20110111N53

[2] Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/01)

[3] Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)

[4] Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14), čl. 119/1.

[5] Zakon o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/15),  čl. 20/1. t. 1.

[6] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 150/2005

[7] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x 672/2010-2

[8] Primjerice Rev 417/2010-2, Rev 519/2010-2  i Rev x 672/2010-2

[9] ZOO/78, čl. 201/3.

[10] http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=952

[11] dr.sc Bukovac Puvača, Maja, Deset godina nove koncepcije neimovinske štete, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, broj 1 za 2015., str. 174.

[12] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x 199/2011-2

[13] Anić – Goldstein, Rječnik stranih riječi, 2000., II. izdanje

[14] www.dzs.hr

[15] Tako dr.sc Bukovac Puvača u goreimenovam radu deklarira stav po kojem se …Orijentacijski kriteriji moraju periodički usklađivati jer su se od dana njihova donošenja troškovi života bitno izmijenili…, a kolega Ivica Crnić u radu pod nazivom Značenje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, broj 5-6 za 2012., na str. 1719., navodi da …smatra da je došlo vrijeme da se ti kriteriji opet razmotre na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske

[16] ZOO, čl. 1046.

[17] ibid., čl. 19/2.

[18] ibid., čl. 19. u vezi s čl. 1100/3.

[19] ibid., čl. 346.

[20] Izrazi u ovom radu korišteni u muškom rodu, primjerice sudac, rodno su neutralni odnosno na jednak način obuhvaćaju muški i ženski rod