Članak objavljen u Novom informatoru broj 6779
odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ, dipl.iur.
Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić,
Šulina, Stanković,Jurcan & Jabuka d.o.o.
Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI.
NORMATIVNE NOVINE U REGULACIJI PRAVA NA STATUS RODITELJA NJEGOVATELJA I NJEGOVATELJA
1. UVOD
Unatoč i usprkos činjenici da je od dana stupanja na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi[1] protekao vremenski interval tek nešto duži od godinu dana, jer je na snagu stupio 17. veljače 2022., potonji je doživio već treće po redu noveliranje u formi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj skrbi[2]. Najveći se dio navedene posljednje zakonske novele odnosi na normativnopravno uređivanje i dopunjavanje prava na status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja kao jednog od prava iz sustava socijalne skrbi. Zbog toga ćemo u predmetnom stručnom radu nastavno pravno prezentirati odnosno pojasniti normativne promjene do kojih je došlo u regulaciji navedenog zakonskog prava odnosno statusa. Uvodno za kraj moramo apostrofirati odnosno akcentirati činjenicu da ove najnovija zakonske izmjene dolaze mnogo godina prekasno jer su se brojni korisnici navedenog prava odnosno statusa, udruge osoba sa invaliditetom, ali, nota bene, i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom[3], dugi niz godina zalagali i borili za inkorporiranje predmetnih normativnih izmjena i poboljšica u zakon, no sve do sada ti su prijedlozi bili odbijani od strane vladajućih političkih elita. Stoga, iako ove normativne promjene za brojne osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju doslovno dolaze prekasno, jer ih više nema, te iako imaju određeni sadržajni normativni deficit na koji ćemo ukazati nastavno, mi ćemo ipak ovaj uvod završiti onom starom narodnom izrekom - bolje ikad nego nikad!
2. NORMATIVNE PROMJENE
2.1. Proširenje kruga zakonskih ovlaštenika za stjecanje prava
Do posljednjeg zakonske novele ovlaštenici na stjecanje prava na status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja bile su osobe koje su njegovale osobe s invaliditetom odnosno djecu s teškoćama u razvoju koje su ispunjavale barem jedan od tri zakonska uvjeta odnosno pretpostavke zakonom normirane opisom zdravstvenog stanja odnosno težine invaliditeta njegovane osobe. Sada su kategorijama osoba koje ispunjavaju dosadašnje zakonske uvjete pridodana i osobe s invaliditetom odnosno djeca s teškoćama u razvoju koje imaju poremećaj autističnog spektra IV. stupnja. Na ovom mjestu smatramo potrebnim apostrofirati činjenicu, jer to često kod navedenih osoba stvara pravne dileme, da je za priznanje prava dovoljno da je njegovana osoba nalazeća u jednom od u zakonu opisanih zdravstvenih stanja. Odnosno, drugim riječima kazano, za priznanje prava na status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja nije potrebna kumulacija navedenih zdravstvenih stanja.
2.2. Proširenje kruga osoba kojima se može priznati status njegovatelja
Nadalje, ovim je izmjenama i dopunama Zakona normativno proširen i krug zakonskih ovlaštenika na stjecanje prava na status njegovatelja na način da je propisano da se pravo na status njegovatelja može priznati bračnom ili izvanbračnom drugu, te životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom. Međutim, u situaciji u kojoj dijete s teškoćama u razvoju nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu te životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, te srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju zakonske uvjete. Nadalje, u situaciji u kojoj u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom pravo na status njegovatelja može se priznati nekoj osobi iz gorenavedenog kruga ovlaštenika koja ispunjava zakonske uvjete, s tim da se pravo na status njegovatelja priznaje osobi po izboru osobe s invaliditetom i uz njenu suglasnost, a što je za osobe s invaliditetom od krucijalne odnosno kapitalne važnosti jer one same najbolje znaju koja osoba može ispuniti njihove zahtjeve i traženja u kontekstu obavljanja poslova koje obavlja njegovatelj.
2.3. Povećanje mjesečnog iznosa novčane naknade
U vremenima pada životnog standarda zbog pojačanih inflatornih kretanja, te velikog realnog rasta troškova života, dobrodošla normativna promjena je i povećanje osnovica za obračun mjesečne novčane naknade koju roditelji njegovatelji odnosno njegovatelji primaju osnovom navedenih prava odnosno statusa. Naime, oni su kategorizirani, u kontekstu postotka osnovice, a onda posljedično i mjesečnog iznosa naknade, u tri kategorije. Jer uz, kolokvijalno kazano, osnovnu skupinu roditelja njegovatelja i njegovatelja koji primaju osnovnu naknadu, zakon prepoznaje i dvije skupine korisnika prava koji, zbog još veće težine i opsega posla kojeg moraju obavljati u tim svojstvima, imaju pravo na veće zakonske osnovice odnosno veće mjesečne iznose naknade. U prvu od navedenih kategorija spadaju roditelji negovatelji odnosno njegovatelji osoba sa invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju koje se zbog težine svog zdravstvenog stanja ne mogu uključiti u programe i usluge u zajednici, a u drugu skupinu korisnici prava koji njeguju dvije ili više osoba s invaliditetom odnosno djece s teškoćama u razvoju. Po novim zakonskim izmjenama povećani će postoci kao temelj za izračunavanje pro futuro iznositi 1000, 1200 i 1500%. Preneseno na jezik novca, imajući u vidu da je osnovica za obračun ovog prava 66,36 EUR, naknade će ubuduće iznositi 663,60 796,32 i 995,40 EUR.
2.4. Stjecanje prava na primitak dohotka s inih osnova
Naravno, dio roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja kod kojih su životne okolnosti takve da to mogu sasvim sigurno će pozdraviti uvođenje novog prava u okviru ovog pravnog instituta, a to je pravo potonjih da tijekom trajanja prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja mogu ostvariti primitke po osnovi drugog dohotka prema propisima o porezu na dohodak na koje se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja ako obavljanje posla na temelju kojega se stječe drugi dohodak nije u suprotnosti sa svrhom priznatoga statusa roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
2.5. Pravo na sttatus do 10 mjeseci nakon smrti njegovanog djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom
Konačno, posljednja zakonska promjena je za roditelje njegovatelje odnosno njegovatelje vjerojatno i najvažnija, poglavito imajući u vidu činjenicu da su se korisnici navedenog prava odnosno statusa dugi niz godina borili, te sada konačno parcijalno i izborili, za tu promjenu po kojoj roditelj njegovatelj i njegovatelj i nakon smrti njegovane djeteta s teškoćama u razvoju o kojem je brinuo roditelj njegovatelj ili njegovatelj, ali maksimalno 10 mjeseci, zadržavaju pravo na status. Jer, dosadašnje je zakonsko rješenje, po kojem je pravo prestajalo s danom smrti njegovane osobe, bilo da je potonja bilo dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom, za roditelje njegovatelje i njegovatelje bio primjer bešćutnog, bezobzirnog, ponižavajućeg i surovog normiranja, posebice kada se ima u vidu činjenica da državni dužnosnici nakon prestanka mandata imaju pravo na isplatu punog iznosa plaće prvih šest mjeseci, a narednih šest mjeseci isplatu iznosa polovice plaće koji su primali. Međutim, ustavnopravno krajnje dubioznim i spornim držimo dio zakonske odredbe[4] koji regulira institut prestanka prava na status roditelja njegovatelja i njegovatelja osobe s invaliditetom koji glasi: …Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje: 8. najduže deset mjeseci od dana smrti djeteta s teškoćama u razvoju o kojem se brinuo roditelj njegovatelj ili njegovatelj odnosno dana smrti osobe s invaliditetom o kojoj se brinuo roditelj njegovatelj 9. smrću osobe s invaliditetom o kojoj se brinuo njegovatelj, smrću roditelja njegovatelja ili njegovatelja… Jer, kada se navedene dvije točke sagledaju i analiziraju integralno postane sasvim nedvojbeno, neupitno i nesporno da navedena odredba odnosno taj njen dio roditelja njegovatelja i njegovatelja, u kontekstu trenutka prestanka prava na status, razlikuju na način da je njegovatelj osobe s invaliditetom diskriminiran. Naime, ne bi trebalo biti sporno da iz citiranih spornih točaka proizlazi da roditelj njegovatelj i njegovatelj umrlog odnosno preminulog djeteta s teškoćama u razvoju imaju pravo na status i određeni vremenski interval nakon smrti djeteta s teškoćama u razvoju koji može potrajati maksimalno 10 mjeseci računajući od dana preminuća njegovanika nakon čega pravo prestaje ex lege. No, kada umre odnosno premine osoba s invaliditetom, tada su roditelj njegovatelj i njegovatelj na zakonskoj razini, u usporedivoj situaciji, pozicionirani u nejednak položaj pred zakonom jer roditelj njegovatelj ima pravo na status maksimalno 10 mjeseci nakon smrti osobe s invaliditetom dok njegovatelju potonje osobe s invaliditetom pravo na status njegovatelja prestaje po sili zakona u trenutku smrti osobe s invaliditetom koju je njegovao. Naravno, zbog toga smatramo da je navedena izravna zakonska diskriminacija njegovatelja u kontekstu trenutka prestanka njihovog prava na navedeni zakonski status protivna ustavnim vrednotama jednakosti, socijalne pravde, vladavine prava i poštivanja prava čovjeka normiranima odredbom čl. 3. Ustava Republike Hrvatske[5]. Nadalje, protivna je i odredbi čl. 14. Ustava u st. 1. jer roditelja njegovatelja i njegovatelja, u kontekstu trenutka prestanka prava, postavlja u nejednak zakonski položaj na način da, nota bene bez ustavnopravno objektivnog, opravdanog i razumnog razloga, roditelja njegovatelja privilegira, a njegovatelja diskriminira. Dakako, naposljetku, suprotna je i u st. 2. navedene ustavne odredbe normiranom načelu zabrane diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
3. ZAKLJUČAK
Najnovija novela ZSS-a, već treća po redu u malo više od godinu dana koliko je potonji na snazi, najveće promjene donosi kod normiranja zakonskog prava na status roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja kao prava iz sustava socijalne skrbi. S aspekta je korisnika navedenog prava daleko najvažnija i najbitnija promjena za koju su se godinama bezuspješno zalagali, a to je da im pravo odnosno status više ne prestaje s danom smrti njegovane osobe odnosno djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe sa invaliditetom. Posrijedi je bilo, eufemistički kazano, sramotno, bešćutno, bezobzirno i ponižavajuće normativno rješenje. Nažalost, moramo konstatirati činjenicu da je navedeno bezumno normiranje prema novom normativnom uređenju ovog prava u tom važnom dijelu tek parcijalno korigirano pa pravo na status maksimalno 10 mjeseci zadržavaju roditelji njegovatelji i njegovatelji djeteta s teškoćama u razvoju, te roditelji njegovatelji osobe sa invaliditetom. Međutim, iz nekog razloga, to pravo nisu stekli i njegovatelji preminule osobe s invaliditetom slijedom čega im pravo na status pravno utrnjuje s danom smrti njegovanika. Naposljetku, treba pozdraviti i ostale normativne poboljšice koje u kontekstu ovog prava donosi najnovija zakonska novela, od proširivanja kruga ovlaštenika za stjecanje prava i na osobe koje imaju poremećaje autističnog spektra IV. stupnja, proširenje kruga osoba koje će moći steći status njegovatelja, povećanje mjesečne novčane naknade osnovom prava za cca 25%, te propisivanje mogućnosti odnosno prava roditelja njegovatelja i njegovatelja da tijekom trajanja prava stječu drugi dohodak uz uvjet da to nije u suprotnosti s samim smislom ovog prava iz sustava socijalne skrbi.
[1] Zakon o socijalnoj skrbi (NN broj 18/22, 46/22, 119/22)
[2] Zakon o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj skrbi (NN broj 71/23)
[3] www.posi.hr
[4] ZSS, čl. 68.
[5] Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14), dalje Ustav