PRIJEDLOG ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE PODNIJET
TEMELJEM ODREDBE ČL. 45. UZUSRH-a!!!
- 1x
Predlagatelj: odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ,
iz Kraljevice, Banj 64,
P R I J E D L O G
- za ocjenu suglasnosti odredaba čl. 1., 4. i 21/1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku[1]
I. Temeljem odredbe čl. 38. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske[2], dalje kratkoće radi UZUSRH, u svojstvu predlagatelja, naslovnom Sudu podnosim predmetni Prijedlog za ocjenu suglasnosti odredaba čl. 1., 4. i 21/1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, dalje kratkoće radi ZPIU, s Ustavom Republike Hrvatske[3], dalje kratkoće radi Ustav, smatrajući da su iste neustavne u materijalnopravnom smislu.
II. No, prije ustavnopravne argumentacije i elaboracije Prijedloga, predlagatelj naslovnom Sudu predlaže da do donošenja konačne odluke o predmetnom Prijedlogu, temeljem odredbe čl. 45. UZUSRH-a, hitno i žurno donese privremenu mjeru kojom obustavlja izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju ili će tek biti poduzete osnovom gorenavedenih zakonskih odredaba jer bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice za hrvatsko gospodarstvo, hrvatske porezne obveznike, hrvatsku državu i hrvatsko društvo u cjelini, te za ustavne vrednote poštivanja prava čovjeka, nepovredivosti prava vlasništva, jednakosti, socijalne pravde i vladavine prava kao najviše ustavnopravne vrednote i smjerokaze za ustavnu interpretaciju iz razloga koji će biti argumentirani nastavno u obrazloženju predmetnog Prijedloga.
Dakle, temeljem povišeg, predlagatelj naslovnom Sudu predlaže da promptno donese sljedeće
R J E Š E N J E
I. Na temelju odredbe članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti odredaba čl. 1., 4., i 21/1. ZPIU-a, privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju istih.
II. Rješenje će se objaviti u Narodnim novinama.
Judikatura naslovnog Suda:
…Zaključno, predlagatelji su predložili da Ustavni sud Republike Hrvatske prihvati njihove prijedloge i ukine u cijelosti osporeni ZID ZPD/12, odnosno podredno ukine članke 7. stavak 2., 16. stavak 3. i 18. ZID-a ZPD/12. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02., u nastavku: Ustavni zakon), oba predlagatelja predložila su da Ustavni sud privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi ZID-a ZPD/12 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njihovim prijedlozima. Članak 45. Ustavnog zakona glasi: "Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice." Nakon provedene rasprave, Ustavni sud zaključio je da razlozi zbog kojih predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, kao i Zakona u cjelini, otvaraju niz ozbiljnih pitanja koja zahtijevaju podrobno ispitivanje u svjetlu temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara. Pun ispitni postupak, međutim, zahtijeva pribavljanje i analizu stručnih očitovanja, a po potrebi i znanstvenih mišljenja i različitih statističkih podataka. Sukladno tome, Ustavni sud u ovom se rješenju ograničava na utvrđenje da su osporene zakonske odredbe važne za cjelokupnu društvenu zajednicu pa ozbiljnost prigovora i činjenica da bi primjena osporenih članaka ZID-a ZPD/12, ukupno gledano, mogla utjecati na Državni proračun i na individualne pravne situacije adresata ZID-a ZPD/12, dostatan su razlog za pokretanje postupka za ocjenu njihove suglasnosti s Ustavom. Ovim se rješenjem, međutim, ne prejudicira konačna odluka Ustavnog suda. Sukladno navedenom, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja[4].
III. Nastavno, predlagatelj, kako s obzirom na činjenicu da Zakon praktički i ne sadrži odredbu koja nije protuustavna, tako i s obzirom na činjenicu da nema iluziju da će biti pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti spornih odredaba s Ustavom, apostrofira da neće traćiti i tratiti vrijeme i energiju na osporavanje svih protuustavnih zakonskih odredaba nego će se, egzemplarno, fokusirati na nekoliko njih koje su, po njegovom skromnom mišljenju, eklatantno i neupitno materijalnopravno neustavne.
Predlagatelj citira prvu spornu odredbu:
Cilj Zakona
Članak 1.
(1) Ovaj Zakon donosi se radi zaštite održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem samostalno, ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima, utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj.
(2) Razina zaštite koja se postiže ovim Zakonom nužna je, prikladna i razmjerna interesu Republike Hrvatske da se provede brz i učinkovit postupak preventivnog restrukturiranja trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, radi osiguravanja likvidnosti, održivosti i stabilnosti poslovanja.
U kontekstu citiranog, prvo, već je sam cilj Zakona protuustavan jer u citiranoj odredbi jasno piše da je njegov cilj državna zaštita tzv. trgovačkih društava od sistemskog značaja za potonju koja se provodi mjerama osiguranja likvidnosti, održivosti i stabilnosti poslovanja s krajnjim ciljem brze i efikasne provedbe preventivnog restrukturiranja tih i takvih trgovačkih društava.
Jer, drugo, svi mi znamo da Zakon nije ad hoc, praktički prekonoćno, napisan za nikakva trgovačka društva od sistemskog značaja nego je cilj Zakona državni normativni, a onda posljedično politički i svaki drugi, intervencionizam i protekcionizam u koncernu Agrokor d.d. nakon što je isti postao nelikvidan i insolventan i, posljedično tome, prestao u potpunosti, jer ih parcijalno ne ispunjava desetljećima, ispunjavati obveze prema svim vjerovnicima od kojih su najveći banke, država i dobavljači tvrtki u sustavu koncerna.
Treće, brutalni normativni državni intervencionizam u privatno vlasništvo, iako su građani ove zemlje prije gotovo 3 desetljeća, kako na državnom referendumu za izglasavanje neovisnosti, tako i donošenjem tzv. božićnog Ustava, plebiscitarno optirali za tržišnu ekonomiju nasuprot dotadašnjeg modela socijalističke planske dirigirane ekonomije i socijalisičkog samoupravljanja, nije ni nužan, ni razmjeran, ni prikladan državnim interesima, a pogotovo ne interesima poreznih obveznika, nego predstavlja protuustavno privilegiranje i povlašćivanje jednog jedinog gospodarskog subjekta iz čitave palete razloga, od političkih nadalje, s posvema nepredvidivim epilogom za sve, kako je to ovih dana popularno reći, dionike, u kojem je jedino predvidljiva jedna varijabla, a to je ona da će na kraju trošak sanacije i restrukturiranja koncerna, ili stečaja istog, ma kako se on zvao, neposredno ili posredno, snositi hrvatski porezni obveznici.
Isto to smo, prije cca 2 godine, najavili pišući Prijedlog za ocjenu suglasnosti odredaba čl. 1. – 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju[5] odnosno odredaba čl. 357.a do 357.i Zakona o potrošačkom kreditiranju[6], na način da su kreditorima, čitaj bankama, ti krediti plasirani u CHF tretirani kao porezne olakšice što je rezultiralo milijardama kuna neplaćenog poreza na dobit koje nisu uplaćene u državni proračun na štetu, dakako, potreba hrvatskih poreznih obveznika koje se iz njega financiraju, dakle socijale, znanosti, obrazovanja, zdravstva itd.
Četvrto, ...preventivno restrukturiranje... je udžbenički egzemplar oksimorona, jer se nikad ništa ne restrukturira preventivno, do restrukturiranja, poglavito u gospodarstvu, dolazi kad dođe do disfunkcionalnosti, in concreto gospodarske i tržišne disfunkcionalnosti jednog trgovačkog društva koje je gotovo u cijelosti u privatnom vlasništvu.
Peto, navedeni koncern nema sistemski značaj za državu iz čitavog niza razloga od kojih predlagatelj ovom prigodom akcentira dva.
Prvo, on, po renomiranim ekonomskim stručnjacima, na hrvatski BDP utječe maksimalno nekoliko posto, i drugo, tvrtke u njegovom sklopu ne bave se djelatnostima zbog kojih bi, da krahira koncern, krahiralo hrvatsko gospodarstvo, a kamoli da bi bila ugrožena opća i javna dobra od interesa za državu.
Predlagatelj citira drugu spornu odredbu:
Članak 4.
(1) Postupak izvanredne uprave primijenit će se na dioničko društvo dužnika (u daljnjem tekstu: dužnik) i sva njegova ovisna i povezana društva ako je utvrđeno postojanje bilo kojeg od stečajnih razloga u smislu članka 5. Stečajnog zakona (»Narodne novine«, br. 71/15., u daljnjem tekstu: Stečajni zakon) ili predstečajnog razloga iz članka 4. Stečajnog zakona u odnosu na dužnika kao vladajuće društvo i koje dioničko društvo je samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
(2) Dioničko društvo od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku je ono koje, samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima, kumulativno ispunjava sljedeće uvjete:
– da u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je podnesen prijedlog za otvaranje postupka izvanredne uprave samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima zapošljava prosječno više od 5000 radnika i
– da postojeće bilančne obveze samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima iznose više od 7.500.000.000,00 kuna, odnosno u slučaju bilančnih obveza koje su denominirane u drugoj valuti, ako iznose više od kunske protuvrijednosti 7.500.000.000,00 kuna računajući na dan podnošenja prijedloga za otvaranje postupka izvanredne uprave.
Prvo, citiranom se odredbom jedno trgovačko društvo, u kontekstu neprimjene Stečajnog zakona u slučaju egzistentnosti nekog od stečajnih razloga, privilegirano izuzima od primjene predstečajnog i stečajnog zakonodavstva čime se, argumentum a contrario, sva ina trgovačka društva kod kojih postoje stečajni razlozi diskriminiraju, obespravljuju i pozicioniraju u nejednak položaj pred tijelima državne vlasti, ovdje sudbene, odnosno pred trgovačkim sudovima koji su stvarno nadležni za vođenje stečajnih postupaka.
Drugo, već je sama selekcija trgovačkih društava na ona koja navodno imaju sistemski značaj i ona druga, nazovimo ih kolokvijalno nesistemskim trgovačkim društvima, protuustavna jer je diskriminantna i provodi se ex lege po arbitrarnim i voluntarističkim kriterijima skrojenima, u kontekstu broja radnika i visine bilančnih obveza, po mjeri koncerna Agrokor d.d. jer, uostalom, niti jedna druga tvrtka s sjedištem u Republici Hrvatskoj u većinski privatnom vlasništvu ne ispunjava gorenavedene zakonske kriterije in cumulo.
Zaključno, predlagatelj citira treću spornu odredbu, njemu osobno omiljenu:
Članak 21.
(1) Prijedlog za otvaranje postupka izvanredne uprave ovlašten je podnijeti:
– dužnik koji ispunjava uvjete iz članka 4. ovoga Zakona ili
– vjerovnik dužnika i/ili dužnikovih povezanih i ovisnih društava, uz suglasnost dužnika.
U kontekstu citiranog, prvo i uvodno, predlagatelj podsjeća da smo proteklih desetljeća imali razne normativne primjere nedopustivog privilegiranja dužnika u vjerovničko - dužničkim odnosima, a o praktičnom privilegiranju, primjerice kroz duljinu trajanja ex lege hitnih ovršnih postupaka, da i ne govorimo, ali alineja 2. st. 1. navedene odredbe je pravi crescendo takve normativne, sudske i životne prakse.
Jer, drugo, kad bi se navedena odredba prenijela na privatni obveznopravni vjerovničko - dužnički odnos pravnih subjekata koji nisu tzv. trgovačka društva od sistemskog značaja i njihovi vjerovnici, onda bi to, na hipotetskom primjeru, primjerice na primjeru hipotetskih osoba Damira i Miroslava, izgledalo ovako:
Damir, u svojstvu zajmodavca i vjerovnika, Miroslavu, u svojstvu zajmoprimca i dužnika, pozajmi iznos od 1.000,00 HRK na rok od godinu dana. Po proteku roka Miroslav ne ispuni ugovornu prestaciju pa ga Damir, onako prijateljski, pozove na pićence i priupita hoće li i kada vratiti pozajmljeno, na što Miroslav otpovrne da neće, razlog je za primjer irelevantan.
E sad, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, Damir bi mu kazao da će onda, nažalost, potraživanje biti primoran namiriti sudskim putem dometnuvši mu metaforički, citirajući poznatu prekodrinsku uzrečicu - Miroslave, prijatelji možemo biti, ali na veresiju nećeš piti.
No, u slučaju tzv. trgovačkih društava od sistemskog značaja, dakle u slučaju koncerna Agrokor d.d., po Zakonu kolokvijalno nazvanom Lex Agrokor, Damir ne može pokrenuti de iure tzv. postupak izvanredne uprave, a de facto stečaj s pokušajem preustroja, i potom u istom namiriti dospjeli dug ako Miroslav nije suglasan s pokretanjem i namirenjem!!!
Ergo, u državi koja bi se trebala temeljiti na ustavnoj vrednosti vladavine prava i načelu pravne sigurnosti, došli smo do toga da se jedan gospodarski subjekt, bez opravdanog, objektivnog i razumnog ustavnopravnog razloga, rabijatnim normativnim državnim intervencionizmom u ekonomiju, tržišne odnose, poduzetničke slobode, nepovredivost prava vlasništva, vjerovničko - dužničke odnose i još koješta, privilegira do te mjere da vjerovnik, bez njegovog suglasja, ne samo da ne može namiriti potraživanje nego ne može ni inicirati pokretanje postupka u kojem će se pokušati namiriti.
Konačno, predlagatelj će na kraju individualizirati kojim su sve ustavnim vrednotama i odredbama protivne navedene odredbe, nota bene samo nekolicina od neustavnih, te ustavnopravno argumentirati i elaborirati zbog čega.
Prvo, osporavane su odredbe protivne ustavnim vrednotama jednakosti, poštivanja prava čovjeka, vladavine prava, socijalne pravde i nepovredivosti vlasništva.
Vrednoti jednakosti jer tzv. trgovačka društva od sistemskog značaja pozicioniraju u privilegiran odnosno povlašten i nejednak položaj u odnosu na ostala trgovačka društva koja se nađu u usporedivoj gospodarskoj, tržišnoj i financijskoj situaciji.
Vrednoti poštivanja prava čovjeka jer će navedeni Zakon, kad se jednog dana budu sumirali njegovi učinci i dosezi, nanijeti štetu brojnim kategorijama osoba među kojima će, sasvim sigurno, dvije najoštećenije, najobespravljenije i najpoharanije skupine biti mali dobavljači koncerna i hrvatski porezni obveznici.
Vrednoti vladavine prava jer je ovakav brutalni normativni državni intervencionizam i protekcionizam, providno i nemušto maskiran pod egidom borbe za tzv. malog čovjeka i očuvanje radnih mjesta, u državi s vladavinom prava, jednom rječju, nezamisliv.
Vrednoti nepovredivosti prava vlasništva jer je država obnoć preuzela pod kontrolu tvrtku u privatnom vlasništvu i postavila političkog namjesnika da po lex specialisu prepisanom iz normative bivše SFRJ, što je s obzirom na sadržaj Zakona i logično, i pod budnim okom vladajuće elite faktično provede stečaj nad tvrtkom cilj kojeg je namirenje velikih vjerovnika, a drugima koliko i ukoliko štogod ostane, umjesto da je, u tržišnoj ekonomiji, (in)egzistentnost tvrtke prepustila odluci tržišta i tržišnih zakona odnosno prepustila vlasniku da sam ili uz pomoć raznih alvareza koji imaju know how u situacijama poput predmetne riješi probleme koje je sam generirao.
Vrednosti socijalne pravde jer je opisani državni intervencionizam, da bi se spasila jedna tvrtka odnosno čak i manje od toga, jedna obitelj, krajnje socijalno nepravedan i neprihvatljiv jer, per exemplum, država nimalo ne mari, a kamoli da hitno donosi specijalne zakone, kojima bi se riješio problem cca 300 000 hrvatskih građana koji su, baš poput Agrokora d.d., zapali u financijske teškoće zbog kojih su im blokirani računi.
Drugo, neustavne su i s aspekta odredbe čl. 5. Ustava i njome reguliranog načela ustavnosti jer ZPIU, u tom dijelu, a i brojnim drugima neobuhvaćenima predmetnim Prijedlogom, nije u skladu s Ustavom.
Treće, u ustavnopravnom je nesuglasju s odredbom čl. 14/1. Ustava jer na zakonskoj razini ustanovljuje izravnu diskriminaciju osnovom zakonskih kriterija za koje ne postoji razumni, objektivni i opravdani razlog što je protivno načelu zabrane diskriminacije normiranom ovom ustavnom odredbom.
Četvrto, neustavna je i s aspekta st. 2. gorenavedene ustavne odredbe jer tzv. trgovačka društva od sistemskog značaja, bez opravdanog, objektivnog, razumnog i ustavnoprihvatljivog razloga, pozicionira u nejednak položaj pred Zakonom.
Odnosno, da predlagatelj parafrazira onu čuvenu latinsku - Agrokor d.d. est ultra et extra legem.
Peto, neustavna je i u smislu odredbe čl. 48. Ustava jer je koncern otvaranjem postupka izvanredne uprave faktično nacionaliziran, a jedne strane, dok će s druge strane, kako vrijeme bude odmicalo, biti povrijeđeno pravo vlasništva velikog broja ljudi.
Šesto, protivne su odredbi čl. 49/2. Ustava koja na ustavnopravnoj razini poduzetnicima jamči jednak tržišni položaj.
Navedene odredbe, potpuno opozitno, prikriveno više tvrtki, a stvarno samo jednu, pozicioniraju u privilegiran i povlašten položaj pa su predlagatelja podsjetile na čuvenu izreku iz Orwellove Životinjske farme po kojoj su ...sve životinje jednake, samo su neke životinje jednakije od drugih...
Sedmo, protuustavna je i s aspekta odredbe čl. 50/2. Ustava jer Zakon limitira poduzetničke slobode i vlasnička prava, a nisu ostvareni razlozi iz navedene ustavne odredbe koji bi ustavnopravno ovlašćivali tijela državne vlasti na takvo limitiranje navedenih ustavnih prava.
Zaključno, osmo, neustavna je i s aspekta odredbe čl. 52/1. Ustava kojom je normirano što sve predstavlja dobra od interesa za Republiku Hrvatsku koja uživaju osobitu državnu zaštitu.
Među njima nema tvrtki. Ni tzv. trgovačkih društava od sistemskog značaja. Posljedično, nema ni koncerna Agrokor d.d.
IV. Slijedom poviše ustavnopravne argumentacije i elaboracije predlagatelj predlaže naslovnom sudu da po provedbi ustavnosudskog postupka donese sljedeće
R J E Š E N J E I O D L U K U
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti odredaba čl. 1., 4. i 21/1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku s Ustavom Republike Hrvatske.
II. Odredbe čl. 1., 4. i 21/1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ukidaju se kao neustavna.
III. Rješenje i Odluka će se objaviti u Narodnim novinama.
Kraljevica, --. travnja 2017. odvjetnik DAMIR JELUŠIĆ
-----------------------
[1] Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN 32/17)
[2] Ustavni zakon o ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 49/02 – pročišćeni tekst)
[3] Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14)
[4] Broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013
[5] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 101 /15)
[6] Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15)